Imam vaginu znači žensko sam?

Živimo u državi u kojoj ti treba papir da bi znao kojeg si spola. Čudno mi je to zbilja, jer sam mislila da je barem to vrlo jednostavna stvar. No ispada da nam je posljednjih dana silno potreban referendum kako bismo ustanovili da žena ima pičku, a muškarac pimpek.

To je osnova po kojoj se razlikuju oba spola. Međutim ta posve specifična prirodna karakteristika nije dovoljna, pa se žustro raspravlja o potrebi da se to potvrdi izlaskom građana na referendum i da se za potrebe istog, potroši minimalno 100 milijuna kuna kojih nemamo, jer mi smo tako dobro posložena država, pa nemamo drugih problema.

Ne muče nas ni režije ni prazne košarice ni plaće koje se ne naziru iza sedam mora i sedam gora, a o mizernim penzijama da ni ne pričam. Naš je glavni i jedini problem pička, tj. pimpek i položaj istih u društvu.

Krenula je lavina borbi i pregovora preko društvenih mreža. Poplave, urušene kuće, cijene namirnica koje skaču nebu pod oblake zbilja nama nisu važne. To što kilu banana plaćamo 15 kuna, a iste ni ne proizvodimo, nije zbilja vrijedno rasprave. Posve je normalna stvar da poskupljuje voće koje se uzgaja na drugoj hemisferi zbog prevelikih snježnih oborina unutar naših granica. To je usko povezano zračnom linijom, ergo od tud poskupljenje.

Narod se uskokodakao oko roda i spola, viču s Facebook govornica da neće da muškarac postane žena potpisom tamo neke ćitabe koja je potpisana već prije nekoliko godina. U sve se uplela i Crkva pa naglasila da ne može nikako žena biti jednaka muškarcu i da je to svetogrđe. Na noge se digla cijela katolička nacija da bi zaštitila moć pimpeka i njegovo bogomdano pravo da bude pimpek.

U cijeloj toj gunguli najglasnije su pojedine žene, koje dotičnog nisu vidjele desetljećima, pa zbog manjka aktivnosti u njihovim krevetima, siluju cijelu naciju pričama o tome kako „žena triba znat di joj je misto“.

Ako joj je „misto u kužini“ onda bi one trebale sić s govornica i prestati pametovati o stvarima koje očito nisu razumjele i potruditi se da ih neko počeše dole di ih svrbi.

Možda sam jedina kojoj je prisjelo živjeti u Apsurdistanu, u kojem u 21 stoljeću još uvijek imamo rasprave „di je kome misto“ i „ko je kome ravan“.

Photo by Libela.org

Ostanem bez teksta kad čujem klinku od niti 20 godina kako viče da ugrožavamo prava muškaraca i vrijeđamo Boga, jer pokušavamo uzdići ženu na mjesto kojeg nije dostojna. Još nije počela živjeti, još je taj isti život nije ni dotakao a kamoli nagrizao a puna su joj usta Boga i njegove pravice i podjele po spolu, rodu i ostalim „bitnim stavkama“.

I ne znam kako ćemo to preživjeti ako u Ustav ne unesemo da je muškarac neupitno muškarac, a žena neupitno žena, nevezano uz spolovilo među nogama i da je muškarac prvi do Boga, a žena tu da mu drži ljestve dok se penje u nebesa, ako to ne uspijemo stavit na papir. Da bude službeno. I da budemo uzor drugim zemljama koje još uvijek rod i spol gledaju temeljem rodnog lista a vjerojatno se time ni ne bave. Pokazat ćemo im kako smo mi napredni i kako znamo šta je bitno za dobrobit nacije!

Jednako kao što smo ne tako davno potrošili 100 milijuna kuna kako bismo ustanovili da je brak zajednica muškarca i žene. A ja mislila zajednica slonova i majmuna. Nije mi to nikako bilo jasno dok to nije izglasala nacija na referendumu. Sad lijepo imamo papir na kojem piše da je brak zajednica muškarca i žene a kila banana svakim danom košta sve više. I to sve kako bismo se zaštitili od gay brakova, jer oni su pak osobita uvreda za Boga, obitelj i dom? Tu je bilo vrlo važno naglasiti da je za obitelj potrebna i žena i da je ona jednaka muškarcu po pravima i obavezama unutar obitelji! Baš smo mi simpatičan narod, izvrćemo stvari kako nam je zgodno.

Upravo mi javili da je cijena banana opet skočila… i neka je, mi ionako imamo preča posla!

P.S. autorica podržava pravo muškarca da bude muškarac, kao i pravo žene da bude žena, nema ništa protiv gay zajednica i općenite institucije braka. Vjeruje u Boga, ali se samo zgraža nad ljudskom gluposti!

M. Klasiček

Komentari

Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica APortala i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete