Sam si kriv za svoju bolest…

Pozitivno razmišljanje i zakon privlačnosti, iako su mnoge naveli da kritički promotre sebe i okrenu se poboljšavanju onih dijelova sebe koje žele promijeniti, donijeli su i mnoge, opasne zablude. Jedna od njih je i onda da smo sami krivi za svoju bolest, točnije, da su teške i neizlječive bolesti isključivo produkt naših negativnih misli.

To ne samo da osobi koja je bolesna stvara grižnju savjesti, već je iz te pozicije, kad je bolesna, dodatno ponižava i čini još nemoćnijom, jer se neprestano ispituje što je to i kako radila da je sama sebi izazvala bolest. Po takvom tumačenju, jedini lijek je prihvatiti sebe i te misli koje su nas dovele do bolesti trajno ukloniti i zamijeniti ih onima u kojima sebe vidimo zdravima. Lakše je reći, nego učiniti, reći će oni kojima zdravlje pati. A vjerujte mi, posljednje što im treba je naše osuđivanje – “sami ste si to napravili”.

Vjerujem da sklop mnogih okolnosti dovodi do toga da se čovjek razboli. Iako znamo da se i pojedine gene može mijenjati, odnosno držati njihovi utjecaj neaktivnim, genetsko nasljeđe svakako nas stavlja u povoljan ili nepovoljan položaj, već samim rođenjem. Okružje u kojemu živimo može biti presudno za naše zdravlje. Slabi financijski uvjeti, nedostupnost svježe vode i pića, ratna područja, obiteljske traume, faktori su koji utječu na naše zdravlje. Bez obzira na snagu naše volje, ako se rodimo kao dijete u Africi i oskudijevamo hranom i vodom, dokle god je to tako, mi ćemo biti gladni i žedni. I to nema nikakve veze s našim mislima, bile one pozitivne ili negativne.

To nas dovodi do zaključka da smo možda na nekoj prethodnoj razini postojanja, onoj u postojanju našeg nefizičkog ja, odlučili roditi se kao dijete u Africi i okusiti kako je to biti gladan i žedan. Iz nekog razloga odabrali smo to iskustvo. A iz nekog drugog razloga je onda netko od nas odabrao roditi se, živjeti i iskusiti bolest. Dozvoliti joj da se dogodi, ne zato što je slab ili je to sam sebi napravio negativnim mislima, nego zato jer je i bolest, kao i zdravlje, dio života.

Oni koji su čitali Neala Donalda Waltscha znaju da on tvrdi da svjetlo ne može postojati bez tame, ljubav bez straha. On, koji razgovara s Bogom (i kaže da po tome nije poseban, jer to može svatko od nas), vjeruje u postojanje odabira koje smo napravili dok smo još bili jedno s Bogom. Spustivši se na Zemlju i dalje smo na istom mjestu, što se Boga tiče, jednako smo mu bliski, ali nemamo više tu lakoću postojanja, nju smo svjesno zamijenili nekad teškim zemaljskim iskustvom.

Ali kako bismo spoznali lakoću postojanja ako nismo iskusili težinu života? Kako bismo znali cijeniti zdravlje, ako nikad nismo bili niti malo nezdravi? Kako bismo voljeli, ako nikad za nešto nismo strahovali? Ovo su pitanja na koja je po N.D. Waltschu odgovor da suprotnosti služe upravo zato da bismo mi izvukli najviše od iskustava koje živimo, a koje smo sami izabrali.

Anita Moorjani, žena koja je doživjela kliničku smrt i u tom susretu naglo spoznala svoju moć i veličinu, sama za sebe kaže da si je rak od kojega je bolovala sama izazvala upornim razmišljanjem o toj bolesti i strahom da se ne razboli. Ali zbog toga se ne osuđuje, već kaže da smo mi i u bolesti i u zdravlju, uvijek, bez obzira na sve, savršene verzije sebe. Čak i ako smo bolest izazvali vlastitim izborom, to ne umanjuje našu veličinu.

“Želim naglasiti da je i svatko tko još boluje. od karcinoma i nije se izliječio potpuno veličanstvena osoba. Njihova bolest ima svoje razloge, to je dio njihova puta i vjerojatno je povezana s njihovom osobnom svrhom. Danas mi je jasno da je moja bolest bila dio onoga zbog čega sam na ovom svijetu i da bih bila dio onoga zbog čega sam na ovom svijetu i da bih bila jednako veličanstvena i da sam izabrala umrijeti.”

S takvim razmišljanjem, u vodu padaju sva osuđivanja koja “veliki duhovnjaci” rado dijele, a nerado to priznaju, onima koji su “manje sretni” od njih. Jer samo zdravi, bogati, zaljubljeni duhovnjaci su oni pravi. Oni koji si dozvole bolest, neimaštinu ili ne uvijek savršene odnose, ne mogu za stvarno biti duhovni. Ovo je floskula koju oni sa savršenim fasadama rado prikazuju na van, a svijet to, zadivljen blještavilom i “savršenstvom” takvog ispravnog življenja, guta i tumači kao superiorno djelovanje.

A istina je da smo mi svakako kreatori, zdravlja, bolesti, bogatstva i siromaštva koje živimo. Ali čak i da si sami nekim lošim izborom izaberemo bolest, zar to umanjuje suosjećanje koje se prema nama treba pokazati?

Društvo nije napredovalo dovoljno ako duhovnjaci mrtvi hladni bolesnima mogu reći: “Sam si za to kriv.” Umjesto osude, sažalijevanja ili pametovanja, radije ponudimo svoju ljubav i prihvaćanje.

Anita Ratkić Šošić

Komentari

Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete