Tu noć ulice su bile puste. Grad duhova ležao je ispred nas dok smo se vozili širokim bulevarom. Simple Minds su pjevali o hipnozi i gubitku stvarnosti. Bože, mislio sam gledajući je krajem oka dok je tišina između nas rasla. Osjećam se kao da sam hipnotisan tim njenim pogledom.

Bila je jedna od redovnih. Zvala bi me povremeno kada bi joj trebao prijevoz do aerodroma ili od aerodroma. Često je odlazila na poslovna putovanja. Svaka ta vožnja bila je mali dragulj koji sam ljubomorno čuvao u svojoj riznici. Nisam ga nikome želio otkriti. Utonuli bi u naše razgovore posve zaboravljajući na svijet oko nas. Odavno nisam uživao u razgovorima s nekim kao s njom.

Privukla me je snaga njenog intelekta, stav i ono nešto čime je zračila. Bila je žena kakvu je teško imati, a kada je zgrabiš ne puštaš je. Uhvatio bih sebe kako razmišljam o njoj kada je ne bih vidio duže vremena, pitajući se gdje je. Nedostajala mi je, a onda bi se pojavila. Pozvala bi me i otišao bih po nju. Tada bi sve bilo u redu sve do sljedećeg nedostajanja. Nekako sam nestao u toj žudnji za njom.

Svaki put kada bi ušla, napetost u donjem dijelu stomaka je rasla, a krv bi zabubnjala u mojim ušima. Osjećalo se to i kod nje. Primjećivao sam to u govoru njenog tijela, pokretima ruku, vragolastom sjaju u očima koji bi bljesnuo svaki put kada bi primjetila moj pogled kradljivca u retrovizoru. Volio sam očima krasti taj prizor nje kada ne bi gledala.

Krao sam i večeras, bestidno s krajem oka. Želio sam je, to se nije moglo poreći. Trošiti usne na koži njenog vrata, istog onog što ga je uvijala i otkrivala mi ga zamišljeno gledajući kroz prozor. Htio sam uroniti u miris parfema i znoja izmješanih na toj bijeloj puti.

Krupne dojke se spuštaju i dižu ispod svilene tkanine košulje. Kako li izgledaju kada se oslobode tih stega? Kojeg li su okusa njihove bradavice? Da li su blijedo ružičaste ili su tamnije? Mogu ih vidjeti u svojim šakama dok mi jezik kruži po njima.

Ona napetost u donjem dijelu stomaka ne popušta. Skrene li pogled, vidjet će moje misli u odrazu mojih očiju na retrovizoru. Pomiče noge. Gotovo da mogu čuti trenje satenske kože dok se bedra trljaju jedno o drugo u tom zatišju pred oluju. Dolazi, osjećam to. Strast koja će progutati oboje.

Suknja se podiže uz njene butine, otkriva još. Poput kakve zvijeri njušim zrak. Kroz nijanse parfema i njenog tijela, osjećam miris njene vlažnosti. Možda sam to samo umislio. Vjerovatno jesam jer toliko želim ući u njega. Izgubiti se u njoj i njenoj aromi.

Okreće se prema meni. Vjerovatno osjeća vrelinu mog pogleda dok je žari po tijelu. Ili moju glad za njom i njenim tijelom. Hipnotisan sam tim smeđim očima i zarobljen u tom đavolski nevinom pogledu. Niska zuba bljesnu kada se ugrize za donju usnu. Da li su okusa malina, pitam se.

Osjećam navalu krvi dok širim nosnice kao bik. Ruka joj nestaje među toplim butinama. Leđa joj se izvijaju. Kratki uzdah i sklapanje očiju prije nego ponovo nestajem u njima. Crveni lak na noktima sija od njene vlažnosti. Tu je, na mojim usnama. Daje mi da je okusim.

Ukusnija je nego što sam zamišljao. Želim još.

Svijet oko nas nestaje, tone u nekoj izmaglici i ostajemo samo mi. Tijela pripijenih jedno uz drugo. Izgaramo u strasti trenutka, u toj požudi što nas je sputavala sve to vrijeme. Uzimao sam je iznova i iznova. Probao svaki milimetar te slatke kože i nestajao u pramenovima smeđe kose opčinjen mirisom iste.

Izgubio sam dodir sa stvarnošću, baš kao u pjesmi. I dok zabija zube u moje rame, gušeći time onaj vrisak užitka na usnama, dolazimo do vrhunca.

Još uvijek se tresem kada spušta glavu na moje gole, oznojene grudi. Drhti i užurbano diše. Čujem joj na koži otkucaje srca. Dozivaju me.

„Hej“, čujem je. „Stigli smo.“

Trznem se. Sjedimo u autu ispred njene zgrade. Oči joj se smiju. Usne boje maline mame.

„Molim?“

Grleni smijeh ispunjava auto.

„Kao da si hipnotisan. Odlutao si negdje?“

„Da ti je samo znati“, govorim joj suzbijajući želju da je privučem sebi između sjedišta. Borim se sa samim sobom.

U pogledu joj vidim da zna gdje sam bio.

„Hoćeš se popeti?“, šapuće promuklo.

Odgovorio sam joj tako što sam se provukao do nje preko sjedišta i spustio usne na njene. Jezici su nam se isprepleli. Prsti mi nestadoše u grivi kose privlačeći je bliže.

Ta noć je bila naša. Gubili smo se i pronalazili u toj oluji strasti sve do jutra. Dok je spavala na mojim grudima, po prvi put nakon dugo vremena, sklopio sam oči i zaspao ušuškan u njen miris.

Mirnes Alispahić

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.