Ljudi dolaze i prolaze, iskustva ostaju

Imate li osjećaj da vam je život nekad poput izložbenog salona u kojem ste vi jedini primjerak? Ljudi prolaze kroz njega, dolaze i odlaze u neredovnim intervalima.

Kako god da su došli, tako će i otići. Ne svi, ali dosta njih. Bujica života će ih odvesti nekim drugim tokovima, suprotnog od našeg. Ili ćemo možda mi zajedriti tim životnim morima odlazeći od njih. Posve je nebitno. Činjenica je jedna, ljudi dolaze i prolaze kroz naše živote. Čekiraju se na recepciji tog hotela zvanog Naš život i ostanu. Neki tek na tren, usputni gosti na dugom putu što su svratili do nas. Neki opet ostanu duže. Mjesec, dva. Godinu. Pet. Ili iznajme sobu doživotno.

Ono šta ostaje iza njih su uspomene, lijepe i ružne. Da ih nosimo poput nekog šarenog plašta na svojim ramenima. Ružnih bi se uvijek trebali rješavati, ali nekako ih se teško otresti. Životare na nama poput parazita, sitni krpelji što ostavljaju ožiljke koji teško zarastaju. Zbog njih imamo problema s drugim ljudima, teško ih puštamo u naše živote. Gradimo zidove tamo gdje bi ih trebali rušiti. Krijemo emocije kao zmija noge i pokrivamo se maskom nekog pajaca.

Šta je s onim lijepim uspomenama na bivše goste našeg hotela? Svim onim srcu dragim trenucima? One su tu da izmame osmijehe na našim licima. Možda će to biti neka pjesma, tek neki stih što smo ga čuli na radiju što će srušiti brane i pustiti bujicu da nas preplavi.

Sjećanja na smijeh izazvana jutarnjim škakljanjima u krevetu. Podsjetit će kožu na tople dodire i prste što klize po njoj, a oči vrte film na noći kada su se gubile u drugima nasuprot njih. Doplivat će tu i oni razgovori vođeni u sitne sate. Tipkani do besvijesti na digitalnom papiru naših mobitela. Priče o životu, budućnosti, kosmosu, ljubavi, prijateljstvu. Šapati o strasti što izgara tijela.

Šta da radimo s tim prtljagom što nam ostane iza tih gostiju? Svim stvarima koje naučimo od njih? Mišljenja sam da kroz naš život s vremena na vrijeme prođe osoba bitnija od drugih. Može to biti obični tip kojeg ćete upoznati na seminaru. Izvadit će vam novčanik i pokazati svoje četvero djece i suprugu. Prostrijet će pred vas cijeli dio svog života, ogoljeti bedeme duše potpunom strancu opčinjavajući vas načinom na koji priča o svojoj porodici. Onaj sjaj u njegovim smeđim očima dok spominje suprugu vam govori više od bilo čega. A djeca? Oni su za njega bogovi kojima se klanja. Bit njegovog postojanja. I onda kažete sebi: “Ovo hoću. Bajke su moguće.”

Može to biti i neko ko će vas zaintrigirati na način da vam napravi pomutnju u glavi. Da sruši sve one pažljivo složene police misli i osjećaja i u trenu oka napravi rusvaj poput slona u prodavnici keramike. Znate na šta mislim? Uragan zvani Ona ili On. Dođu i uzdrmaju vaše temelje onda kada vam to treba. Pošalje ih kosmos, Bog, Veliki Manitu, mali zeleni. Sudbina. Nazovite to kako hoćete.

Ti gosti ostave dubok trag u našim životima, dobar ili loš, ali ga ostave. Pomognu nam da naučimo nešto i shvatimo kako određene stvari šljakaju. Možda će to biti neka žena ili muškarac, što će vas smotati oko malog prsta, pomutiti vam pamet kao Miljacka nabujala u jesen, a onda sažvakati i ispljunuti, ostavljajući vas da drhtite na hladnom pločniku slomljenog srca.

A možda… Samo možda, pojave se baš onda kada vam treba spoznaja da u životu postoje i drugačiji ljudi od onih s kojima ste se susretali. Znate na šta mislim? Ne znate? Možda još uvijek niste sreli nekog takvog. Možda nećete ni sresti. Nekada je do vas.

Naš život možda jeste poput hotela u koji gosti redovno svraćaju da potraže utočište, ali do nas je koje ćemo primiti unutra i odškrinuti im vrata naših života. Bitno je naučiti jedno, ljudi dolaze i odlaze, ali iskustva ostaju. Zato treba iskoristiti sve ono što ti život pruža i opustiti se. Dobro ili loše, iskustvo je iskustvo.

Mirnes Alispahić

Komentari

Mirnes Alispahić

Stekao naviku pisanja u sitne noćne sate koju imam do dana današnjeg što me košta, ali ljubav je ljubav. Na portalu možete pronaći svega pomalo od mog pisanja, mada se najbolje snalazim u vodama fantastike i filmskim osvrtima. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete