Stephen Hawking – Kratka povijest genija

Na sam rođendan Alberta Einsteina svijet živih napustila je jedna od najvećih ličnosti dvadeset i prvog stoljeća. Stephen Hawking, rođen 8. siječnja 1942. u Cambridgeu ostavio je ovaj svijet za sobom 14. ožujka 2018. godine. Široj javnosti vjerojatno  najpoznatiji kao oduzeti čovjek kojega je bolest toliko „pojela“ da se i za najobičniju stvar kao što je govor morao služiti dostignućima moderne tehnologije ostavio je dubok i neizbrisiv trag u povijesti znanosti i svijeta općenito. Rođen u osvit Drugog svjetskog rata, mladost provodi u Londonu što ga stavlja u centar ratnih zbivanja, iako je London slovio za siguran grad. Stephan će se tako jednom prilikom prisjetiti da je jedna od raketa V-2  eksplodirala tek nekoliko blokova od njegove kuće.

Sin je Isobel Hawking, jedne od u to doba rijetkih žena koje su se izborile za položaj na Oxfordskom sveučilištu i Franka Hawkinga. Dok mu se majka bavila istraživačkom biologijom, otac je bio cijenjeni istraživač specijaliziran za tropske bolesti. Neke priče kažu da je Hawkingova obitelj bila pomalo čudna: često su objedovali u tišini. Ne iz poštovanja prema jelu, već zato što su istovremeno čitali knjige.  osnovnoj i srednjoj školi nije se isticao kao posebno darovit učenik, a taj je trend nastavio i na fakultetu. Sam je Hawking jednom prilikom procijenio da je u prve tri godine studentskog života na učenje potrošio oko 1 000 sati. Što bi se po naški reklo, bio je kampanjac. Unatoč ustaljenoj studentskoj lijenosti diplomirao je kozmologiju s odličnim uspjehom te započeo doktorski studij.

Iako nije bio zadovoljan mentorom koji mu je dodijeljen, odlučuje nastaviti doktorat, no uskoro nalijeće na nove probleme. Naime, upravo u vrijeme izrade doktorske disertacije dijagnosticirana mu je amiotropna lateralna skleroza (ALS), odnosno bolest motornih neurona, koja uzrokuje slabljenje mišića. Unatoč činjenici da je dijagnoza postavljena vrlo rano, pomoći nije bilo. Već tada se znalo da će bolest polako ali sigurno napredovati te ga u jednom trenutku prikovati za invalidska kolica.

Bilo je to vrijeme u kojem je Hawking gotovo odustao od doktorata, budući da nije vidio smisla nastaviti putem kojim je krenuo. Bolest je doduše napredovala sporije no što su liječnici očekivali, ali znao je kuda to vodi. Znao je da ga čeka dan kada se više neće moći osloniti na vlastite noge, kada više neće moći govoriti. Uz sve poteškoće koje je imao zbog same bolesti Hawking pada u depresiju, budući da mu dijagnoza nije davala više od dvije godine života. Stvari su krenule na bolje 1964., kada je na predavanju javno prozvao rad Freda Hoylea. Nakon tog sudbonosnog predavanja počinju ga prozivati briljantnim, oštroumnim znanstvenikom.

Izgleda da Hawking na scenu stupa u pravo vrijeme. Dolazi u trenutku žestokih rasprava o postanku svemira. Vrijeme je to postavljanja teorije Velikog praska i Ustaljenog stanja, a on naravno, o svemu tome ima ponešto za reći. 1966. godine uspješno brani svoju doktorsku disertaciju iz primijenjene matematike i teorijske fizike, a iste godine mu je dodijeljena i prestižna Adamsova nagrada. Od tada pa na danje Stephen niže uspjeh za uspjehom probijajući svoj put prema samom vrhu svjetski poznatih i priznatih astrofizičara. Prvu strunu knjigu, pod naslovom „The Large Scale Structure if Space-Time“ objavljuje 1973. Iste godine publicira rad kojim pokazuje kako crne rupe nisu zrakoprazan prostor bez informacija što je do tada bilo uvriježeno mišljenje kao i da elektromagnetsko zračenje može odoljeti njihovom gravitacijskom privlačenju.

Unatoč teškoj dijagnozi nastavio je živjeti što je bolje mogao. Dok je na znanstvenom polju redao uspjeh za uspjehom, privatni život ipak je nešto drugačija priča. Ženio se tri puta. Iz prvog braka odlazi kako bi u drugi uplovio s novom supružnicom – medicinskom sestrom Elaine Mason koja je brinula o njemu. Nekoliko godina kasnije medicinsko osoblje koje je brinulo o Stephenu podiže optužnicu protiv nje zbog fizičkog zlostavljanja, no on optužbe niječe pa je sudski postupak obustavljen. Nekoliko godina kasnije ipak se razvode. Nakon toga se ponovno miri s prvom ženom s kojom ponovno stupa u brak.

 

Nitko ne može poreći da je Hawking bio jedan od najvećih umova današnjice. Kao čovjek, uvijek je bio raspoložen za rasprave s kolegama koje bi rijetko tko osim njih razumio. Unatoč tome, Hawking nije zaboravio prosječnog čovjeka: jedna od njegovih strasti bila je i popularizacija znanosti. Kroz knjige koje je pisao i predavanja koja je održavao pokušavao je složen i često neuhvatljiv svijet znanosti, poglavito astronomije i fizike približiti prosječnom čovjeku. Neke od najpoznatijih knjiga iz tog područja njegove djelatnosti svakako su Kratka povijest vremena, Budućnost svemira i drugi eseji, Svemir u orahovoj ljusci i Još kraća povijest svemira.

Bio je izrazito popularan i među fanovima znanstvene fantastike, vjerojatno zato što se pojavio kao gost u TV seriji Zvjezdane staze: Nova generacija. Gostovao je također u Teoriji velikog praska, kao i u Simpsonima, a snimio je i glasovnu dionicu za pjesmu  Keep Talking grupe Pink Floyd.

Za sobom je ostavio golemo nasljeđe kao i snažnu poruku: odustajanje ne vodi nikud. Bio je jedan od rijetkih koji nisu dopustili da ih bolest spriječi u napretku. Postoji i priča da je jednom prilikom rekao kako mu zapravo ništa ne fali. On je teorijski fizičar – bavi se teorijom. Sve što mu za rad treba je mozak, a mozak je bome imao. I to još kakav.

Alen Bjelopetrović Dax

Komentari

Alen Bjelopetrović

A. B. Dax je znanstvenik u nastajanju, ilitiga magistar kemije trenutno na doktorskome studiju. Ono malo slobodnog vremena što imam najčešće provodim s olovkom u ruci  bacajući misli na papir kako bi bar malo rasteretio skoro pa preopterećeni mozak. Ponekad uzmem fotoaparat u ruke i lutam po Pulskim šumama tražeći napuštene i skoro zaboravljene tvrđave dozvoljavajući im da me odvuku u neki drugi svijet, u neko vrijeme koje je odavno iza nas.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete