Iva Matijaško Degač: “Dok gledam te…”

Jutrima, dok sam još u polu snu ušuškana u toplinu pokrivača, obožavam prizor koji mi nesvjesno priređuješ. Ni sam ne znaš koliko mi taj prizor znači da preživim dan. Ni sam ne znaš koliko se samo pravim da spavam, samo da mi ne oduzmeš taj prvi pravi udah jutra. Prvi smiraj. Prvi pogled na tebe.

Davnih dana kada smo se upoznali, bili smo još djeca. Ti među popularnim zločestim dečkima moje generacije, ja sama sa sobom među svima vama. I ne, to nije bila ljubav na prvi pogled. Bila je to mržnja konkurencije. Da mi je netko tada rekao kako ćeš danas biti dio moje duše i tijelo moga tijela nacerila bih mu se u facu, jer ti si bio sve samo ne dečko za mene. Samo ne netko s kime bih vidjela svoju budućnost. No opet, nisam ni ja bila najbolje za tebe sa svim tim svojim idejama koje nisu mirisale na dobro.

Danas znam da si savršen u tom svom neskladu i da mogu i moram biti sretna, jer iskreno… iskreno ti priznajem – sa svim svojim prebačajima i sa svim ovim plesnim koracima koji plešu mene, ja ponekada uistinu nisam bila najbolja od svih za tebe. Bez obzira na to što sam znala i što znam da sam jedina koja je u stanju srušiti svemir, potopiti gradove i zapaliti svijet onda kada je potrebno. Jer to se tako treba. To ja tako radim. Jer ti si moj.

Kroz sumaglicu trepavica i bljedunjavo jutarnje svijetlo, koje dopire kroz veliko staklo balkonskih vrata, nazirem tim jutrima obris tvoga tijela. Protežeš se po navici i dižeš ruke u zrak otkrivajući pravu širinu svojih leđa. Mojih leđa. Leđa koja su poput Atlasovih široka i snažna, kao isklesana za mene. Spuštaš ruke na potiljak glave i bacaš se prema natrag. Svakog jutra već godinama isti pokreti, isti prizori, iste kretnje a opet nisi isti ti.

Svakog jutra kradom i šutke uživam u tebi. Vrijeme ti godi i jedan si od rijetkih koji lijepo stari. Jedan si i jedini koji me i dan danas obezglavi, dok hoda kraj mene ne noseći ništa.

Ne znam zašto, ali ja se baš veselim svakoj tvojoj novoj bori i svakoj još jednoj izgubljenoj lasi kose, jer meni si ovako obrijane glave i muški naboranog ćela najzgodniji. Mislim, volim ja i dalje onog svog balavca bez bora s vjevericom partijanericom na glavi, te ga ponekada želim opet kraj sebe, ali se uvijek s veseljem vračam svome muškarcu i njegovim velikim prstima. Njegovom čvrstom zagrljaju. Njegovim godinama koje mu tako dobro stoje. I zaraznom osmjehu, koji se razvlači kao u cerigradskog mačka iz Alise u zemlji čudesa, šireći bjelinu pravilnih zubi. Ma, koliko god zazivala svog dječaka, ipak više volim biti u sigurnoj zoni kraj svog muškarca.

Ne znam zašto se javno ne piše i ne govori o ljepoti koju imaju muškarci koji lijepo stare? Kojima godine čine seksepil sve većim. Kojima je vrijeme saveznik. Koji zrače i isijavaju, a prešli su ne samo tri kao moj, ne četiri, već jebenih pet banki. Ne znam zašto se samo žene savjetuje kako biti lijepe i s pedeset, kada naši muškarci imaju isto toliko puno za pokazati? Kada im sijede i bore nose šarm prikrivajući iskustvo. Kada nisu umrli iako su ostarjeli i kako im ne treba neka dvadeset mlađa kako bi se osjećali živo.

Kažu mlađe je slađe, što je i istina, jer nema veće ljepote od jedre i putene mladosti, ali tko kaže da i starije nije medenije? Oprostite drage moje, kojima su mlađi draži, ali ja pod zadnje sve više i više vidim stariju gospodu koja izgleda sve bolje i bolje. I to puno bolje od svih ovih mladaca što napuhano hodaju kraj nas. Od stila, do odjeće, pa i do tog šeretskog kesa cerigradskog mačka kojemu se ja toliko veselim, ti ljudi zrače i privlače. I to je ono čemu se radujem svake godine koja dolazi.

Bojim se starosti i svega što ona nosi, ali kada vidim tebe lakše mi je, jer se ne savijaš, jer rasteš i čvrsto držiš me noseći godine ponosno na svojim širokim i toliko sexy leđima.

Zajedno smo godinama, a opet kao da se svakim danom upoznajemo, ja sa svim svojim prebačajima i ti sa svim svojim stresovima. Parni i neparni dani i dalje igraju igranke s tim mojim volim te-ne volim te u mojoj glavi. Karakter ti je usran ponekada, ali to ne umanjuje činjenicu da si bolji i od svakog vina koje stari, a opet nisi ni blizu nekom starom, trulom panju. I to je ono što me drži. Tvoje godine i moja jutra kada kradom gledam u tebe i tvoja leđa. Znajući da su samo moji nokti noćas po njima radili brazde i to je ono što daje mi snage za novi dan.

Miris seksa, broj godina i nas dvoje. Toliko nespojivi, ali do kraja vječnosti nerazdvojivi.

Iva Matijaško Degač

 

Komentari

Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik - i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r'n'r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj "lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna" - koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete