Pozitivni izvještaj – Muško je muško, a žensko je žensko

Ovaj tjedan Vlada RH ratificirala je Istanbulsku konvenciju, odnosno Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Konvencija je to koja, kao da mi nemamo vlastitih zakona, štiti one u slabijem položaju te se zalaže za ljudska prava, pogotovo prava žena. Konvencija je ovo koja osnažuje položaj žena žrtava nasilja, uvodi više mogućnosti pomoći, sigurnih kuća, psihosocijalne pomoći, ali i kažnjavanje i rehabilitaciju počinitelja. Ovako zvuči super, zar ne?

A znate li vi da je konvencija po pravnoj snazi iznad zakona? Da, ako u konvenciji piše nešto, a mi smo je ratificirali,  obvezni smo zakone uskladiti s konvencijom i po tome djelovati? Nedjelovanje nije opcija jer postoje kontrolni mehanizmi, a na koncu, zašto bismo ratificirali nešto što nije za najveće dobro hrvatskog naroda?

Paaaaa… Možda zato što narod nitko nije pitao kad se o ovome odlučivalo. Možda zato jer se u ovom slučaju nije poštovala volja većine. Možda zato što se zna da Hrvatska, kao uskoro prosperitetna zemlja, privlači strance koji mogu biti sposobni vršiti razna nasilja. I pod tom krinkom nama je podvaljena konvencija koja štiti žene, naravno pod uvjetom da se žena usudi naglas izreći da je žena.

Ovaj čin napravljen je na sramotu cijelog hrvatskog naroda, a svakako uz njegovo veliko protivljenje. Zamislite sad kad nam svi ti Turci (nije li vam čudno što se konvencija donijela baš u Istanbulu) dođu ovdje kod nas i počnu nam zapovijedati? Doći će ovdje ti Turci i odrediti kojeg ćemo mi roda biti. Jer rod i spol nisu jedno te isto. Ova konvencija vješto je prikrila nova uređenja roda i spola, kao da to može i smije postojati odvojeno jedno od drugoga. E, moj narode!

Sjećat ćemo se s nostalgijom ovih vremena, kad nam je zemlja bila na pragu procvata, a obitelji čvrsto stajale jedna uz drugu. Obećanje boljih dana koje nam je pred nosom, uskoro ćemo zamijeniti upitnim oblicima postojanja raznih pojedinaca koji će, neutralnih rodova, krojiti našu budućnost i polako nas odvesti u propast. Da, propast obitelji je i propast društva! Osnova svakog društva je obitelj, koja ovom konvencijom postaje manjina, nezaštićena i marginaliziranog postojanja.

Ustavom definirana zajednica muškarca i žene jedina je svijetla točka u koju se možemo uzdati.  Uzalud vam konvencija i nametanje novih rodova kad smo mi brak zaštitili našim najvećim dobrom – Ustavom. I dok je tako, rađat će hrvatske majke. Sinove i kćeri koji će biti određeni začećem, a ne nekakvom izjavom pred javnim bilježnikom. E, moj narode!

Svaka  žena koja drži do sebe trebala bi se u nedjelju na misi zahvaliti Bogu što smo se kao narod pokušali oduprijeti ovom zlu. Masline koje ćemo taj dan, na Cvjetnicu, nositi, neka budu simbol našeg otpora. Simbol majki, žena, osoba koje su spol dobile rođenjem, a ne bilo kojom konvencijom. Na televiziji su rekli da onaj tko je za ratifikaciju Istanbulske Boga vidjeti neće i da tu nema sreće. Slažem se. Sva sreća, nema stajanja. Možda jesmo ratificirali, ali priznati to nećemo! Ima Boga i ima vjere da će obitelj i prave vrijednosti prevladati.

Ja sam žensko i takva želim i ostati. Ne priznajem nasilne promjene spola niti islamiste koji nam to žele nametnuti. A vi, političari, koji služite zlim slugama, bojte se Božje kazne. Uskoro se sprema veliki prosvjed. Mi, napaćeni narod, nemamo novaca. Ali potrošit ćemo zadnje kune da odemo u Zagreb i pokažemo svoje mišljenje. I nećemo otići dok đavolja konvencija ne padne, a mi žene, opet ne zaslužimo ženama se zvati, bez straha da će nas netko promijeniti u nešto drugo. Majke Hrvatske, udružimo se! Očevi Hrvatske, jeste se za ovo borili?

Nije dovoljno što nemamo posla i što nam djeca nemaju budućnosti, već nam sad i jedino što imamo, a to je vlastiti identitet, žele uzeti! S neimaštinom smo se već pomirili, ali s ovime nećemo!

Idemo dalje, do kraja, do pobjede. Nećemo stati ni mi ni sve udruge koji zbog ove teme postoje i od toga žive. Oni koji nas okupljaju, misle na nas, na prevareni narod. I mislit će i sutra! I hvala Bogu da je tako, jer da njih nema, što li sve može zadesiti napaćeni hrvatski narod? Zaista, što je sljedeće? Sljedeći korak je da životinjama ili kompjutorima damo pravo glasa ili možda da zabranimo postojanje djece koja pristaju zadržati spol koji su dobila po rođenju? E, nećete! Zadnje novce i snagu dat ćemo i danas i sutra u obrani svoga dostojanstva! Sve što oni koji se zalažu za nas označe neprihvatljivim, bit će za nas poziv na očuvanje vrijednosti pravog življenja. I nikada nećemo odustati. Živjela obitelj!

Mislim da sam dovoljno rekla? 😉

Sve vas ljubi (u crkvi udana katolkinja, majka dvojice sinova pravog spola, začetih u braku), otvorena i liberalnih razmišljanja, Anita.

Anita Ratkić Šošić

Komentari

Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete