To nije ljubav, to je slučajnost

Nismo ti i ja ništa posebno. Ni ti sam, a ni ja sama. Da se nismo sreli mi, sreli bi se neki drugi ljudi ili bismo ih možda mi sreli i dobili bolje kombinacije za život. Ovako smo se iskombinovali mi, vjerujući da je to ljubav, a nije. Da ti nisi bio baš tada, na tom mjestu i da tad nisam bila ja, baš takva kakva jesam ne bi se desilo ništa. Ne bi ni znali da smo nešto propustili, jer ne bi se ni desilo. Možda bi i bolje bilo tako. Ovako smo od slučajnosti napravili priču, koja ni po čemu nije specifičnija od drugih.

Ljudi vole i voljeće. Tebe neko, nekoga ja, danas, sutra, nekada. I vjerovaćemo da volimo te ljude, jer obično kada zaglaviš s nekim u odnosu, počneš vjerovati u čuda. Kao da dokazuješ ateisti da Bog postoji, tako odjednom i ja imam potrebu pronaći million razloga za tvoju posebnost, a nisi poseban. Nisam ni ja, ali valjda kad nekog biraš, to dosta govori o tebi pa koristiš superlative, jer ne želiš da neko preispituje tvoju sposobnost zapažanja, a kamoli izbora. Svi mi biramo najbolje. A najbolje nema.

Slučajnost presudi u svemu, a šanse da u istom trenutku osjećate isto gotovo su minimalne. Uvijek neko voli više, a gotovo uvijek taj neko i najebe više. Ovog puta ja, idućeg neko drugi ko nije kriv, ali prenose se utisci iz veze u vezu, tereti prošlosti i očekivanja da će neko biti bolji od onoga prije, a uopšte to ne mora biti.

Zabluda je najdugoročnije stanje, koje navede žednog da u praznoj čaši liže obrube tražeći vodu. Kad si sam i kad tražiš nekoga, vjeruješ da se sve desilo sa razlogom. A razlog je u suštini toliko jednostavan da se plašiš priznati samom sebi. Slučajnost je presudila, da naizgled obični ljudi dožive ekstazu posebnosti. Svima nam je ego jači od objektivnosti, a knedle u grlu prevelike da se izgovori istina.

Svakoga možeš voljeti ako mu daš dovoljno prostora, vremena i pažnje. Da te sada pošalju na pusto ostrvo sa nasumičnom osobom vi biste vrlo vjerovatno u određenom trenutku bili partneri. Vjerovali biste da je to ljubav, ali to je potreba. Za preživljavanjem, pažnjom, emocijom i partnerstvom. I da je umjesto te osobe druga, bilo bi isto. Samo što je pusto ostrvo toliko ogromno i među nama da uprkos spoznaji da postoje milijarde ljudi vjerujemo da je ta jedna bila suđena.

Bila je slučajna.

I ta poruka,

I taj pogled,

Osmijeh i pružena ruka,

Bili su usmjereni ka svijetu u potrazi.

Ti si se samo odazvao prvi.

Pogledao,

Nasmijao

I prihvatio ruku.

A da nisi ti, neko drugi bi. Bilo je slučajno, baš kao što će sutra neko drugi biti.

To nije ljubav, ako svakoga dana ispituješ.

Nije ljubav ako tražiš promjene, utjehe i nestale trenutke sa početka veze. Nije, jer nikada nije ni bila predviđena da se desi, ali ste se vi našli u krivo vrijeme na krivom mjestu. Da je bilo pravo, bili biste i vi u pravu kada kažete da volite, a da pritom ne pomišljate na relativnost izjave.

Postoje ljudi koji svoje slučajnosti ožene, a potom prevare. Slučajno im pukne kondom pa prihvate odgovornost roditeljstva. Slučajno se mnogo toga rodilo, da bismo svoju ljubav smatrali nikad viđenom. Izrođena je iz puke slučajnosti.

Da se nismo sreli mi, sreli bi se neki drugi ljudi. I možda bi im bilo lijepo. Možda bi oni sreli nas i možda bi se sreli ponovo mi, ali u drugim vezama sa svojim slučajnostima.

Možda bismo bili slučajno prijatelji, kumovi, poslovni partneri.

Bilo je bezbroj mogućih kombinacija, ali sasvim slučajno desila se eto ta romantična.

Valjda smo ispali glupi što smo tako površno doživjeli odnose. Što smo se zakačili za prvu ideju koja nam se učinila dobrom i rekli da je veza nešto što nijedno od nas nije obavezalo.

Jednoga dana zaigranom dječaku slučajno je ispala lopta u blato. Podigao je i vidio obrise kontinenata, dodao je malo boje i napravio svijet. A onda su se bakterije slučajno naselile. Razvijao se neki čudni mali svijet, koji je prerastao svoje kapacitete svakodnevnim kombinacijama ljudi, koje su slučajne. U tom svijetu sreli smo se ti i ja i napravili priču, koja se ne bi ni desila da jednoga dana jednom zaigranom dječaku nije slučajno ispala lopta.

Jebiga, desi se, da ljudi iz slučajnosti naprave grešku. Neki možda i nešto lijepo, ali nikad ne znaš koliko je to bila ljubav, a koliko slučajnost.

Sara Velaga

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete