Jedan sam od onih ljudi pored kojih možete ostaviti mobitel i nikada ga neću pogledati čak i da mi kažete da otvorim poruku i pročitam je. Ne volim. Taj mobitel je privatnost, nečija intima i osjećam se kao da je kradem čak i uz dozvolu. Isto tako nisam neki ljubitelj kopanja po mojoj intimi iako nemam šta kriti. Jednostavno ne volim zabadanje nosa tamo gdje mu nije mjesto.

Nedavno sam pogledao film koji me je natjerao na razmišljanje. Savršeni stranci. Premisa je vrlo jednostavna, na večeri sedmero prijatelja započne igru. Izvade mobitele na stol i dogovore se da pročitaju naglas svaku poruku koja dođe bilo kome od njih i jave se na zvučnik. Zanimljivo, zar ne? Koliko nas bi zaista bilo voljno pristati na to?

Činjenica je da su mobiteli u današnje vrijeme postali crne kutije naših života. Svaki dan zapisuju podatke i prikupljaju ih, sve naše želje koje ispričamo jedni drugima, strahove i ono najbitnije, tajne. Te brendirane kutijice kriju ih mnoštvo. Neko je jednom rekao: “Kada umrem obrišite mi memoriju na mobitelu da se ne brukam”. Sad šalu na stranu. Budite iskreni pa recite, koliko vas smije predati svoj mobilni telefon nekome u ruke? Onako da ga temeljno pretrese? Ili ćete prije toga morati samo „nešto da vidite“ kako bi izbrisali flertove, slike kita i sisa koje ste slali i primili?

Nezadovoljna supruga. Muž ne obraća pažnju na nju. Svaki dan im je isti. Dođu s posla, ona oko djece, ručka, posla. On izvali noge i gleda utakmicu, igra igrica. Izležava se. Umjesto zagrljaja u kuhinji i šapata: „Želim te poslije kada djeca zaspu“, ona dobije: „Je li ručak gotov? Makni se, smetaš mi.“

A onda, mala crna kutija zazvoni. Poruka. Neki muškarac. Možda je to stara ljubav, čiji je plamen odavno postao samo jedva tinjajući žar. Možda je to neko novo lice, kolega s posla ili komšija. Jedna poruka. Druga poruka. Kompliment. Zabranjene misli se pretapaju u riječi. Crna kutija to snima.

Dvoje se vjenčalo jer je ona ostala trudna. Nikada to nije funkcionisalo. Njihov brak je odavno mrtav samo još niko nije zvanično proglasio vrijeme smrti. Oboje se kriju po WCu, nose mobitele sa sobom i okreću ih prema dolje kada ih stavljaju na stol. Užurbano ga grabe svaki put kada dođe poruka da tajna ne bi otišla van crne kutije jer lakše je živjeti u laži nego okončati iluziju.

Ona se igra s djetetom. Ima idealnog supruga koji je diže u zvijezde. Svakodnevno joj šalje poruke ljubavi, piše o njoj po Facebooku. Sretna je jer je žena, majka, kraljica. U rukama djeteta mobitel je njenog supruga. Dolazi poruka baš u trenutku kada joj dijete pruža mobitel. Želim te. Druga žena. Njen svijet se ruši i ona pada u blato poniženja. Zar on? Ali crna kutija sve kaže.

Ljudi ne komuniciraju iako nam stoje sva sredstva komunikacije na raspolaganju. Silni whatsappovi, viberi, smsovi i opet ništa. Nema one prave komunikacije između dvoje ljudi. Boje se pričati o svojim strahovima, željama, snovima. Partneri zaspu okrenuti leđima jedno drugom bez da kažu „laku noć“. O poljupcu da ne pričam. Lakše je živjeti u tišini i čuvati svoje tajne u maloj crnoj kutiji nego ih reći osobi s kojom si proveo godine.

I onda odnosi tonu, propadaju, a ljudi to ignorišu. To možete vidjeti svuda oko sebe. Negdje su znaci tajni suptilniji, negdje su vrlo jasni. Samo pogledajte. Vidite li? Svi kriju tajne, niko nije iskren. Zašto je to tako? Zar je stvarno došlo do toga da svoje tajne krijemo u te male crne kutije? Jesmo li čiste savjesti ili nam se pišu grijesi?

Koliko smo zaista sigurni da poznajemo nekoga u današnje vrijeme? Možemo li sa sigurnošću možemo reći da je osoba s kojom smo u vezi ili braku u potpunosti naša ili je dijelimo s nekom drugom? Da li brakovi naših prijatelja zaista funkcionišu ili su samo farsa za javnost? Oni osmijesi na njihovim licima kada smo im u gostima, jesu li stvarni ili samo fasada? Znaju li naši partneri i prijatelji sve o nama? Možda im krijemo neku tajnu, malu i slatku ili veliku i mračnu.

Mirnes Alispahić

Komentari

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.