Što mi vrijede sve moje borbe
poražen il’ pobjednik je svejedno,
osjećaje i uspomene stavljam u torbe
da se stope, da budu tu zajedno.

I tko sam ja na kraju dana?
Tek umoran čovjek od bitaka raznih,
prepun gorčine, bijesa i rana
nemam više gdje da ih praznim.

Napušten tako kao platno staro
slikara naivca što mu se narod smije,
prašine prepuno ono što sam stvarao
danas nikome više ništa važno nije.

Bježim tako u svoje tišine
koje mi ponekad predivno zvuče,
pišem i crtam razne kartoline
u podrumu želja napuštene kuće.

Neno Bačelić

Komentari

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.