Egipatska prokletstva

“Smrt će doći na brzim krilima svim onima koji ometaju počinak faraona”.

Netaknut a opet jasan stajao je ovaj natpis hiljadama godina čuvajući lijes od čistog zlata u kome se skrivala mumija mladog kralja Tutankamona. Hiljade godina niko nije mogao ni doći do samoga lijesa.

No, šta tu sad ima čudno? Eto čovjek je sahranjen, možda malo pretenciozno za nekoga ko ode na neki drugi svijet i neko je tamo nešto napisao da nekoga ustraši. Tako izgleda na prvu, zar ne? No, nije li pomalo čudno, da ipak hiljade godina stoji sarkofag od čistog zlata, neprocjenjive vrijednosti, netaknut? Nije li još čudnije što smo slušali priče kako su mnogi odlazili da ga nađu ali se nikada nisu vratili?

Dan kada je ugledao svjetlost dana, kada se u Dolini Kraljeva prvi put došlo do same odaje Tutankamonove grobnice, da li je taj dan propisao smrtnu osudu za žrtve kletve koje će umrijeti u narednom periodu?

Finansijer projekta Lord Carnarvon, asistent glavnog arheologa ekspedicije, partner glavnog arheologa ekspedicije kao i Elizabeth Carnarvon bili su žrtve “osvete faraona“. Nije dokazano no postoje zapisi kako su i mnogi mještani i ostali učesnici projekta iskopavanja faraonove grobnice također ubrzo napustili ovaj svijet. Koliko istine ima u tome i da li je moguće da je sve samo puka slučajnost?

Howard Cartel, kao glavni arheolog ekspedicije koji je lično sam došao do samog Tutankamona, bio je užasnut činjenicom da je jedno vrijeme popularnije bilo tzv. prokletstvo koje je Tutankamon nosio od samog otkrivanja njegove grobnice. Uvjeravao je ljude kako nije istina da prokletstvo postoji ali očito ne dovoljno, jer i sam je umro prilično mlad nekoliko godina poslije. Slučajnost? Ili je ipak razbješnjeli duh pokojnog faraona jurio sve one koji su se usudili da poremete njegov hiljadugodišnji mir?

Nije Tutankamon jedini koji je progonio one koji su ga uznemirili.

Oko 1860-e godine pet diplomaca s Oksforda posjetilo je Egipat i u toj svojoj maloj avanturi naišli su na sarkofag u kome je sahranjena visoka sveštenica boga Amon Ra. Da bi stvar bila gora, kao suvenir ponijeli sa sobom poklopac sarkofaga. Ono što je intrigantno, je to, da je otkako je otkrivena, ova mumija donijela smrt i nesreću svima koji su imali kontakt s njom.

Jedan član grupe koji je preuzeo na sebe obavezu čuvanja poklopca, prokockao je svu svoju imovinu, a nakon što se oporavio, sve mu je izgorjelo u požaru. Poklopac je od njega preuzela njegova sestra, koja je željela fotografisati eksponat. Međutim, fotograf koji ga je trebao fotografisati je umro, kao i čovjek koji mu je odnio ploču na fotografisanje. A čovjek koji je pokušao da dešifruje hijeroglife s poklopca, izvršio je samoubojstvo.

No naravno da ni to nije kraj. Zaključeno je da je na pokopac bačena neka vrsta prokletstva pa je isti smješten u Britanski muzej gdje se i dan danas nalazi. Poznat je kao “artefakt 22542”, ali je ipak poznatiji pod nazivom “mumija koja donosi nesreću“.

Jeziva činjenica je ta, da mumija, odnosno tijelo sveštenice, koje je trebalo taj poklopac da natkriva, zapravo nikad nije pronađena pa se ne može ne pitati da li je ona “ustala” i harala svijetom kako bi se osvetila svima koji su poremetili njezin mir? Ili samo “traži” ono što joj pripada? Svojevremeno su je “krivili” za potapanje Titanika, za izbijanje I.svjetskog rata ali ostalo je sve samo sa “svaljivanju krivnje”.

Međutim, misteriozne smrti povezane s poklopcem ove sveštenice nisu prestale s njenim “zatvaranjem” u muzej. Jedan mladi novinar, Bertam Flečer Robinson, odlučio je da napravi priču o tom misterioznom čudu, te je i objavio članak pod nazivom “Sveštenica smrti“. Tri godine potom iznenada je umro, postajući još jedan dokaz da je priča istinita.

Tu se priča o čudnim i misterioznim smrtima poveznim s ovim čudnim predmetom ne zaustavlja ali mislim da nema potrebe da više mi uznemiravamo mrtvu sveštenicu, zar ne?

Čovjek uvijek pokušava dati naučno objašnjenje za sve što se dešava, pa tako su mnogi doktori s različitih svjetski poznatih univerziteta donijeli mnoštvo zaključaka kako je mit o egipatskom prokletstvu ipak samo to, mit. Čudne smrti su posljedica udisanja čudnih isparavanja i ostataka insekata koji su tu, čekaj, koliko ono? Hiljade godina? A natpis se samo slučajno poistovjetio s posljedicom?

Bilo kako bilo mene Egipat sam po sebi fascinira, a ta prokletstva koja se vuku već generacijama samo produbljuju zainteresiranost.

Jer, ko zna čija to grobnica tek čeka da bude otkrivena i pusti svoje prokletstvo na svjetlost dana?

Aleksandra Bursać

Komentari

Aleksandra Bursać

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete