Ako bi vas pitali koji elementi čine dobar triler u kojem proganjaju serijskog ubicu? Atmosfera prije svega, stereotipni policajac s više unutrašnjih demona nego što ih možete nabrojati i serijski ubica, naravno. Ali šta ako nemate serijskog ubicu? Kako onda napisati triler s potragom za serijskim ubicom? Zapravo, nemate čak ni leševe, a kamoli počinitelja ubistva. Sad se sigurno pitate o čemu ja to pričam. Odgovor je jednostavan. Dajte stvar u ruke Jo Nesbou i dobit ćete ne dobar, nego sjajan triler.

U Snjegoviću imate sve, sumornu snijegom prekrivenu Norvešku, što je samo po sebi dovoljno da dobijete atmosferu dostojnu serijskog ubice. Ima nešto u toj Skandinaviji, morate priznati. Pripisujem to manjku vitamina D. Tu je i Harry Hole, briljantni inspektor. Nesboov Hole je klasični stereotip ovakvih junaka, vuk samotnjak, genije koji ima neobične metode, sklon je porocima i ženama. Pomalo je trom i debeljuškast. Nimalo dopadljiv na prvu. U njemu možete pronaći i Holmesa i Poirota i sve druge literarne detektive, mada sam Nesbo kaže da mu je glavni uzor u pravljenju Holea bio Harry Bosch, Michaela Connellyja. Hole je jedan od najboljih likova s kojima sam se upoznao u ovom žanru. Satkan od vrlina i mana, u njemu previru bitke. Samotnjak je i osobenjak, ali ne možete da ga ne volite uz onaj njegov povremeni cinizam.

Nedostaje samo ubica, zar ne? Pa i ne baš. S prvim snijegom dolazi i on, Snjegović. Ubica koji umjesto leševa ostavlja velike snjegoviće. S prvim snijegom bez traga nestaju i žene u okolici Osla. Hole dobija novu partnericu s kojom kreće u istragu. Tu je i pismo, koje prima od Snjegovića. Harry je za njega jedini dostojan protivnik s obzirom da je jedini policajac u Norveškoj obučen za lov na serijske ubice. Jednog je čak i uhvatio u Australiji.

Dok šeta između istih događaja i neriješenih slučajeva od prije do sadašnjosti, Nesbo nas čvrstom rukom vodi kroz sjajnu avaturu. Baca nam mrvice, navodi na trag, samo da bi se pokazalo da nas je vješto odveo u pogrešnom pravcu, a onda… Pa onda dođe nevjerovatan kraj dostojan onoga iz Crvenog zmaja Thomasa Harrisa. Lovac i lovina na vrhuncu.

Nesbo je jedan čarobnjak kada je u pitanju pisanje trilera ove vrste. Kako piše u jednoj recenziji, Picasso. Zaista je tako, on svoje likove slika nevjerovatno vješto dajući svakome od njih, bez obzira koliko sporedni bili tako jasne osobine da imate osjećaj da pred vama stoji stvarni lik od krvi i mesa, a ne od riječi ispisanih na papiru. On s takvom lakoćom vodi priču da je to prosto nevjerovatno i niti u jednom trenutku vam nije dosadno. Radnja nema sporih trenutaka, protkana je erotikom i naprosto mami za čitanjem.

Jo Nesbo je neko ko se poigrava sa žanrom i koketira sa klišejima, pa čak se i povremeno šali sam sa sobom. I taman kada pomislite da je zaplovio vodom žanrovskih stereotipnih rečenica, Nesbo izvuče tako prelijepo napisan pasus ili čak rečenicu i shvatite da je on samo jako dobar pisac koji se voli igrati svojim talentom.

Nedavno je urađena i filmska adaptacija s Michaelom Fassbenderom u ulozi Holea. Za očekivati bi bilo da je gledljiva s obzirom na literarni predložak. Nažalost, film je to kojeg treba zaobići u širokom luku jer nije dostojan ovog romana. Iako je ovo sedmi roman u serijalu, svaki je napisan tako da vam nije potrebno čitanje prethodnih osim ako se ne želite upoznati više s likom Harryja Holea. Ukoliko niste, svakako preporučujem da pročitate Snjegovića i uživate u Holevom lovu na njega.

Mirnes Alispahić

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.