Moja najveća seksualna fantazija “ja nisam ja”…

Svi fantaziramo i zamišljamo razno razne situacije kako u životu, tako i u seksu kao nešto što bi nas posebno razveselilo odnosno napalilo. Nema tu ništa loše i nenormalno, takva nam je jednostavno (ljudska) priroda.

Da, zamišljam svašta i da, netko bi vjerojatno rekao da na temelju toga nisam normalna, da sam promiskuitetna, nimfomanka i pitaj Boga što sve ne, ali ja to ne krijem.

Obično oni koji te napadnu sa “nije ti to normalno” fantaziraju o nečemu što je potpuno oprečno prirodi koju prezentiraju. Kao što, na primjer, mnogi muškarci vole da ih se analno zadovolji na ovaj ili onaj način, ali nitko za to ne smije znati, jer to bi onda nužno značilo da su gay. Nema veze što ga analno zadovolji vlastita supruga, u svojoj glavi i društvu on je gay i neka se ne zna da voli, recimo, prst u guzici. Kao što vole velika većina. Jer nema to veze s homoseksualnošću, već s osjetilnim tijelima, erogenim zonama, živcima i sfinkterima.

Najobičnija biologija, ništa drugo.

Tako i mnoge žene, uključujući i mene, zamišljaju situacije u kojima se nisu dosad našle. Jedan, dva ili više muškaraca, žena, na otvorenom ili u nekom zamišljenom prostoru, ovako ili onako, svaki put nešto drugačije. Sve je to potpuno normalno, tim više, jer velika većina fantazija ostane tamo gdje su i nastale, u mislima.

Iz iskustva znam, vlastitog, ali i tuđeg, da su fantazije nešto što najčešće ne bi trebalo dirati. Dođe ti na isto kao i s očekivanjima. Čekaš, čekaš, nadaš se i nakon toga se razočaraš. Ostaneš potpuno suha, a za to nisu krivi drugi ljudi nego ti sama, odnosno mi sami. Zašto? Jer u vlastitim mislima i fantazijama, ne samo da se izmjenjuju uloge, poze i čitavi scenariji, izmjenjujemo se i mi sami. Nisam onakva kakva sam inače, hrabrija sam i smjelija i onda u stvarnosti samu sebe “razočaram” odnosno upropastim si fantaziju koju sam hranila godinama. Jer nisam onakva kakva sam u fantaziji, nisam završila glumačku akademiju, pa da kompletno uđem u ulogu.

Zato mi više ne pada na pamet “uprizoriti”  nešto iz svoje glave, jer znam da neće tako ispasti. Znam da nisam ta osoba i da me upravo to što mi je nešto nedostižno pali.

Vjerojatno me i taj moment dostižnoga momentalno ohladi i osuši. Kao i u emocionalnim odnosima kad nam je interesantnija nedostupna osoba, tako nam je interesantniji i grupni seks ili neka druga fantazija baš zato jer nam nije dostupna. Naravno, nije danas teško sve to sprovesti u djelo, ako baš hoću mogu sve svoje fantazije ostvariti do kraja tjedna, ali neću. Zašto neću? Jer, o čemu ću onda idući tjedan maštati?

Nekako mi se čini, možda griješim, da za zdrav seksualni odnos s bilo kime moram imati i taj dio seksualnog života sa sobom. Onaj koji ne dijelim ni s kim. Onaj u kojem ja nisam ista Ana Kolar. Ne živim ovdje, ševim se s kime i kad mi se hoće i može i nitko za to ne zna. Niti se zbog toga treba netko osjećati ugroženim, jer taj svijet, barem u mom slučaju, ostaje samo unutar mojih misli.

Ali, da ne bi ispalo da sam se samo ja razočarala, poznajem na desetke ljudi, žena i muškaraca koji su željeli seks u troje, četvero, swinganje, igračke, nasilje… Silno su htjeli ostvariti nešto o čemu su sanjali dugo vremena i pritom zaboravili da seksualne fantazije nisu isto kao ostvariti dugogodišnji san penjanja na određenu planinu, završetka studija ili nekog egzotičnog putovanja.

Prije ideje ostvarivanja seksualne fantazije trebali bismo biti načisto sa samima sobom i s akterima fantazije, a i onda sve vrlo lako može otići k vragu. Jer, zaboravljamo da seks, iako često prekrasan, može biti bazična stvar ili događaj koji traje samo taj neki period vremena i s vremenom ga se više ni ne sjećamo.

Ostanemo razočarani u zbilji, ali i u mislima, jer sad moramo mijenjati i onaj drugi seksualni dio naše svakodnevice.

Do idućeg puta, maštajte jedno, ostvarujte drugo i svi sretni i zadovoljeni,

A.

Komentari

Ana Kolar

Nemam unikatno ime i prezime ali ga ne bih nikad mijenjala, ovisnica sam o smijehu, špeku, vježbanju, Twitteru i promjenama. Dvostruki Vodenjak koji nikad ne odustaje. Krila su mi nekoliko puta podrezana i svaki puta sve jača i veća. Vjerujem u ljubav, a ne u sate, kalendare i modu. Najljepše je plakati i smijati se istovremeno. I hodati bosonoga po travi. U Italiji mi srce lupa drugačijim ritmom, a Blogledalo je moj bijeg od težeg puta koji uvijek namjerno izaberem. Klikneš na Instagram ili Fejs pa se pridružiš mom bijegu i sanjanju.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete