Tebe kojeg Životom zovem…

Ni slutila nisam
Kako zaista malo treba
Da ti se život prolije kroz tijelo
Da se vrate otkucaji
Da opet hvataš dah
i grizeš usne pune iščekivanja

Ni slutila nisam
Jer…
Pustila sam znaš li?
Da sve se oko mene događa samo
Dok ja šetam mimo života
Ruku skupljenih u džepove kaputa
Bez sjaja u očima
Bez žara

I onda se desila jedna nedjelja
Obična
Kao milijarde drugih
Tek nekoliko riječi
I opet se dogodi magija

Kako to može biti?
Kako uspije netko upaliti iskru
Tamo gdje su drugi sve do temelja spalili

Od kud sad sve te boje
Od kud arome u zraku
I jutro koje miriše na zagrljaje?

Od kud ti?
Iz kojeg svemira
Iz koje slučajne orbite
S koje zvijezde padalice
Kojem si se oteo anđelu il vragu
Pa sletio u moja njedra?

Od kud ti?
I ovo što me nosi
Zbog čega dišem
I osjećam i stojim
Dok sav taj život što sam ga propuštala
Ponovno ulazi u mene
Kao struja
Kao da sam otvoreno vjedro

Od kud ti živote
Da te životom svojim zovem
I da te toliko
U kratko
Zavolim?

M. Klasiček

Komentari

Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica APortala i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete