Ni slutila nisam
Kako zaista malo treba
Da ti se život prolije kroz tijelo
Da se vrate otkucaji
Da opet hvataš dah
i grizeš usne pune iščekivanja

Ni slutila nisam
Jer…
Pustila sam znaš li?
Da sve se oko mene događa samo
Dok ja šetam mimo života
Ruku skupljenih u džepove kaputa
Bez sjaja u očima
Bez žara

I onda se desila jedna nedjelja
Obična
Kao milijarde drugih
Tek nekoliko riječi
I opet se dogodi magija

Kako to može biti?
Kako uspije netko upaliti iskru
Tamo gdje su drugi sve do temelja spalili

Od kud sad sve te boje
Od kud arome u zraku
I jutro koje miriše na zagrljaje?

Od kud ti?
Iz kojeg svemira
Iz koje slučajne orbite
S koje zvijezde padalice
Kojem si se oteo anđelu il vragu
Pa sletio u moja njedra?

Od kud ti?
I ovo što me nosi
Zbog čega dišem
I osjećam i stojim
Dok sav taj život što sam ga propuštala
Ponovno ulazi u mene
Kao struja
Kao da sam otvoreno vjedro

Od kud ti živote
Da te životom svojim zovem
I da te toliko
U kratko
Zavolim?

M. Klasiček

Komentari

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne? Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija. Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari :)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.