Ni slutila nisam
Kako zaista malo treba
Da ti se život prolije kroz tijelo
Da se vrate otkucaji
Da opet hvataš dah
i grizeš usne pune iščekivanja

Ni slutila nisam
Jer…
Pustila sam znaš li?
Da sve se oko mene događa samo
Dok ja šetam mimo života
Ruku skupljenih u džepove kaputa
Bez sjaja u očima
Bez žara

I onda se desila jedna nedjelja
Obična
Kao milijarde drugih
Tek nekoliko riječi
I opet se dogodi magija

Kako to može biti?
Kako uspije netko upaliti iskru
Tamo gdje su drugi sve do temelja spalili

Od kud sad sve te boje
Od kud arome u zraku
I jutro koje miriše na zagrljaje?

Od kud ti?
Iz kojeg svemira
Iz koje slučajne orbite
S koje zvijezde padalice
Kojem si se oteo anđelu il vragu
Pa sletio u moja njedra?

Od kud ti?
I ovo što me nosi
Zbog čega dišem
I osjećam i stojim
Dok sav taj život što sam ga propuštala
Ponovno ulazi u mene
Kao struja
Kao da sam otvoreno vjedro

Od kud ti živote
Da te životom svojim zovem
I da te toliko
U kratko
Zavolim?

M. Klasiček

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.