Ugasi taj požar u sebi…

Glazba je jenjavala, kao što je i moja cigareta dogorjela do prstiju. Nespretno sam je pokušavala ugasiti i napokon prekinuti opori smrad filtera koji je tinjao u pepeljari. Moji su već debelo spavali, a mačke? One su, kao i po običaju, trčale krugove po stanu, jer ipak se nisu dovoljno izigrale tijekom dana. Ja sam ostala jedna od rijetkih u javi.

Sve je utihnulo. Sve je zaspalo. Sve osim strašnih povika koji su dopirali s tv-a ostavljenog upaljenog u boravku…bilo me je strah da opet počinje rat.

„E, moj narode“ bilo je zadnje što sam čula i dovoljno da umrem dva puta u sebi. I započnem taj dobro mi znani ringišpil u glavi.

Prilog je dolazio s još jednog prosvjeda. S još jedne fronte. S prve crte nemira koji je otrovao naše društvo u trenu. Samo zato što je netko htio zakonom regulirati ono što bi nam trebalo biti regulirano rođenjem – slobodu.

„Ako se ne slažeš s tuđim mišljenjem, lijepo iznesi svoje. No, zapamti dokle god si živa, ako te netko pokušava sputati u tvojoj slobodi, samo zato što svijet gledaš iz nekog svog drugog kuta, brani se. Ali, učini to sa stilom“M.M.

Ovo što sam tu noć, u taj kasni sat vidjela, bilo je sve samo ne stil. Bio je prikaz obezglavljene mase koja je urlala povicima što strašno zvuče. Nažalost, to nije bila obrana stava, mišljenja. To je bio čisti atak na sve što je drugačije. Na sve što je „nenormalno“, „nemoralno“, „nevjernički“. Napad koji niti jedna osoba ne smije nikada, dokle god diše, doživjeti, a to je povreda njegovog dostojanstva. Njegovih uvjerenja. Vjerovanja. Bivanja. Samo zato što je eto tako drugačiji, jer je priroda odigrala karte na svoju stranu.

Od malih nogu znam kojeg sam spola. Od malih nogu znam kome pripadam. Koje sam boje kože. Koji život želim. I tuđim odabirom se ne osjećam ugroženo. Ranjivo. Otvoreno i nezaštićeno. Osjećam se živo, jer živim svoj život takav kakav je. Po pravilima koje sam si sama zapisala negdje duboko i daleko u podsvijesti. Po pravilima koje sam naučila u svome domu – „imaj svoj stav, pa iako on bio i kriv, tvoj je“. Po Onome koji je rekao „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetuja vas izabrah od svijeta. Danas, Njegov nauk je izobličen, karikiran, odmetnut i to ne Njegovom voljom, već voljom čovjeka.

„Daj čovjeku vlast, moć i novac da vidiš kakav je.“

Dali smo je mnogima i nismo zadovoljni viđenim, ali nema veze, mi ćemo i dalje nepismeno urlati protiv „masona, partizana i komunista“ u 2018.g., dok nam oni kojima smo omogućili poželjni društveni status elite mute um ovakvim nebulozama. Dok nas odmiču od naše tradicije.

Istinske tradicije dobrih ljudi, koji su otvorena uma učena najboljim učiteljem – životom. I zašto to čine? Očito samo zato kako bi se mi sami međusobno oglodali do kosti. Samo da bi se međusobno krivili, dok bi pravi krvnici i krivci i dalje sjedili tamo gdje smo ih mi postavili. Visoko i nedostižno do nas malih ljudi koji su ostali bez svega. A, uskoro i bez vjere u humanost.

„Spoznajte ono što vam je vidljivo, i ono što je skriveno od vas postat će vam jasnije. Jer ne postoji ništa skriveno što neće postati otkriveno.“

Istina je najgori neprijatelj onima koji živote temelje na laži, a ja lagati o ovakvim stvarima ne želim. Niti hoću. Moja sloboda govora mi je dana po rođenju, te hladne i snježne, jesenske noći. Uistinu mi je žao ako je netko smatra osobnim napadom na sebe, jer ona to nije.

Kada se sve zbroji i oduzme, ja ipak na kraju odlazim slobodna. Oslobođena okova ovozemaljskog života. Ne mareći za Vaše mišljenje ili sud. Samo je Jedan koji će mi suditi.

Moj razum je moj i ničiji tuđi. Zato ne sipajte mi misli i ideje koje su vama drage, jer ja šutke nosim svoje skrivene ispod puno previše guste kose. Poštujem ja vas i vaša mišljenja, ma koliko god bila oprečna mojima, ali onda i samo onda, ako zbog njih ja ne osjećam strah. A ovakvi postupci kod mene bude one najcrnje misli o mogućem ishodu. Krajnjem kaotičnom stanju gdje ćemo morati nositi oznake na jaknama, da se raspoznajemo dok kupujemo u stranim trgovačkim lancima i tako preskupi kruh koji je okusom postao sve, samo ne ono što bi trebao biti. I za to se ne žalimo. Skup kruh nije važan, važno je „ono“ što želi hodati među nama.

Moja volja nije dana od čovjeka koji nije moj i koji ne živi moj život. Ja ne želim tuđi život, tuđu vrijednost, tuđi moral. Želim ono što meni pripada. Pravo na donošenje odluka, bez tjeranja straha slučajnim prolaznicima urlicima koji pozivaju na klanje. To nije po Bogu, to nije po vjeri, to je po panici i strahu koji su nam nametnuli, da se s nama manipulira. Da nas se separira. Izdvoji. I što lakše pokori. Najjednostavnijom jednadžbom – neka se pokolju sami kako bi nam obrazi ostali čisti.

Ne ulazim u „velike“ nauke koji su napisani rukom čovjeka, ali ne želim da neke te iskrivljene nauke ulaze u moj dom. Utopijski želim da napokon zavlada nauk dostojan pripadnosti ljudima velikog srca, humanog pogleda, čvrstog zagrljaja. Nauk za koji se je i moj otac borio – sloboda bivanja.

Molim Vas, ne pozivajte se u ime Onoga o kojemu ne znate ništa, jer ispadate smiješni. Onoga kojeg ne gledate svakim danom u slučajnim prolaznicima koji vam nenadano poklone osmjeh, jer ste slijepi duhom. Kojeg ne čujete u šumu vjetra, jer ste gluhi srcem. Pozivajte se u svoje ime, jer vi dižete bune, urlate i prijetite, zaboravljajući da je On šutio na sudu uzdignutog ćela, jer je znao tko je. Jer je znao čiji je i nije se osjećao ugroženim. Urlali su samo oni oko Njega. Galamđije koje su ga osudile i na kraju razapele.

Zato, prije nego osudite, pazite da i vama ne bude suđeno istim tim kamenom koji ste sami nekad, jednom bacili nekome drugome u glavu. Vjerujte. Volite. Živite. I pustite druge da vjeruju u ono što žele, da vole one koje su si sami odabrali i žive ne ugrožavajući vas i sigurnost vaše djece.

I za kraj..od jedne male koja poganim jezikom izražava svoj stav, svoje mišljenje, ali zna kada je za to vrijeme i mjesto..

Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao, pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih.

 

U tu poruku vjerujte, jer On bi prvi stao ispred vas braneći one koje napadate.

Sretan Uskrs.

Iva Matijaško Degač

Komentari

Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik - i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r'n'r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj "lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna" - koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete