Bol

LJUBIČASTA SOBA

8.3.2018., 14:02

Negdje u međuprostoru

Hej ti čovječe,

Zbuniti se daš tako lako. I time nosiš bol koja se prostire po mojoj duši . Svu raskoš prostrtog tepiha vidim samo ja. Tješi me da nema skrivanja ispod njega. Čista je to golotinja koju niti mrvica ljudskog obzira ne može zasramiti u nastojanju da otkrije ono što pritišće, boli i vrišti.  Zašto je sve tako ljudsko i prirodno od čega inače ljudi bježe postalo jednostavno prihvatiti uz tebe?  Ne bježati od boli koja sustiže koliko god se opirala. Uzalud su s tobom, svi životni učitelji, afirmacije,vibracije , manifestacije.. i ostala „spasonosna“terminologija „koja instantno donese sve što hoću i želim. Ponosno joj prkosiš svojom odlučnošću da ustraješ u zbunjenosti  između odluka i poduzimanja.

Nema ti premca, stari moj. Ako bi  se i nazirao kakav supstitut, onda bi to graničilo s vulgarnošću.

Ne znam zašto, ali ja ti vjerujem. Da te ne volim čudila bih se svojoj vjeri. Ovako pokušavam zaključiti što je bila nit koja nas je čvrsto (po)vezala. I zašto ju ne prekidam? Nije slamka spasa, nije potreba, nisu tjelesne tekućine.. nego je proživljena bol, a kažu kad znaš zašto, onda nije ljubav.

Priznajem ti da sam se znala povremeno zaljubiti u naš odnos.  Baš, baš onako tipa „wow“ emocionalni efekt. I još uvijek ne moram sanirati otpad koji nastaje takvim žarkim  treptajima duše.

Nekada se pitam mogu li ja to… Želim li preuzeti teret koji će suze sigurno donijeti sa sobom, a i s tobom. Nit može postati i grubi konop koji se vezan  gubi i vremenom raspada… Neizmjerno zahvalna jer na to nemam baš nikakav utjecaj. Osim što je bolno gledati…  A ne bježim.

Ako pukom slučajnošću i pokažem neki instikntivni trzaj neugode to će samo biti znak da moja bol još uvijek nije moja najbolja prijateljica… a trudim se razvijati sestrinski odnos s njom.  Imam i veličanstvenog svjedoka… Tebe. Koji se usudiš biti kraj nje i nije te strah…samo te malo zbunjuje reciprocitet kojim se odvija ono što odlučuješ i pokrećeš… Ali ne odustaješ.

Moja bol je ipak samo moja. Neprocjenjivi je to dragulj koji daje posebno svjetlo u onome što činim za nas. I nije moguće da se kao sve ostalo ljudsko..potroši. Uvijek iznova dopušta biti upotrijebljena za najhrabrije čini i podvige.Usamljena je jer nije gladna taštine,ni prihvaćanja,nego dovoljna sama sebi. Ravnodušna prema bilo kakvom stidu, obješena za stup slabosti, rađa životom i oslobađa istinom. Nudi se svakodnevno, i uzvišeno, dozirano prema količini podnošljivosti za baš takvu okolnost. Ispire uvjetovanost i određenost tobom… Potvrđuje se u pristojnosti da pokuca i predstavi kada ulazi na vrata očekivanja od drugoga..

Draga boli, koja si ti kraljica. I tako sam sretna što si ženskog roda.

Hvala ti, čovječe. Jer je s tobom moja bol postala živa, a više ne uzrokuje patnju od koje bježi onaj najsebičniji dio ljudskosti. A to je trebam te jer te želim. Ja te želim trebati. I tu smo postali mi.

Nalazeći i utirući put koji je samo naš, napravili smo stazu iskustva kojom hodaju samo oni koji se usude koračati po blatu vlastitih ograničenosti,spremno čekajući da mjestimični pljuskovi bezuvjetnosti isperu svaku prepreku, a bol donese plod koja se zdušno protivi rušilačkim nagonima u društvu samoće. Koliko sam narasla ne znam. Ali s tobom sam naučila samostalno hodati.. i diviti se onome što me okružuje, na način na koji se mala djevojčica divi rasporedu i veličini cvijeća na davno ugledanoj livadi.

Iznova te spoznajem i veseliš me. Načinom koji tretiraš ono što je donijelo iskustvo i bol. Odraz je to neusiljenog poštivanja, dobivenih bitki sa sobom i oduševljenosti drugačijim od onoga što je istovremeno bilo privlačno i strašno. Izmjeriti kolika je to sreća..nemoguće..

Ljubim te.

P.S. Slamke su u drugoj ladici.

Baby Doll

Komentari

Baby Doll

Spol: žensko Temeljna odrednica: imam muda Volim, sanjarim. Živim u svemu što pišem. Zaljubljena u fenomen. Volim kaos. Najveći uspjeh doći od točke a do točke b bez upotrebe kružnog toka. O čemu god se radilo. Ne volim čokoladu s jagodama i jogurtom. I ne volim licemjerje i kukavice. Izrazitu sućut razvijam prema budalama. Smijem se životu. Liječim se od prijetnji blefiranja i lijenosti.

You May Also Like

One thought on “Bol

  1. “Ja te zelim trebati i tu smo postali mi”
    Divan tekst…dubok… prozima se u sve pore i ostavlja dubok trag…
    Pisano s emocijom prozivljeog i ocekivanog …rekla bi “svecanog” osjecaja i tuge i ceznje i stece i boli koja nastuoa nakon zlice meda…
    Lakoca pisanja prisutnacijelo vrijeme …
    Predivan tekst…. onako ljubicast…bas kao purple iznad glave…. ☺
    Cista energija
    Bravo…. bravo…

    Pisi…samo pisi….

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete
%d blogeri kao ovaj: