Ono što ostaje iza nas

„Bila je to lijepa sahrana. Mnogo ljudi, kovčeg sa zlatnim ručkama i truba koja je melodično svirala“. Bio je to opis jedne žive osobe za drugu koja je umrla. Šta je lijepo u sahrani, kad onaj ko je umro to svakako ne vidi? Sve što ostaje iza nas stane u jednu kutiju uspomena. Bez zlatnih ručki, bez gužve i zvukova instrumenata za povorku. Ostaje tek nekoliko osoba čija suza vrijedi više od kolone koja je došla na posljednji ispraćaj iz često jedinog razloga, kurtoazije prema onome ko je umro ili njegove rodbine.

Nema tu ništa glamurozno, posebno i jedinstveno, jer kad si već dole, teško je da te neko odozgo učini posebnim. Sve što je moglo biti posebno, bilo je dok si udisao zrak u pluća, koja se sada ne pomjeraju. Sve je stalo između klijetke i pretklijekte tvog srca, koja ne kuca jednom kad umreš. Ono što ostaje je tišina.

Godine učenja, usavršavanja i dodvoravanja mnogim ljudima na položajima uredno se spreme u ladicu zvanu „život jednog pijuna“ i legneš kao milioni drugih na konačno odmaranje od glume. Istina je da u dosta situacija u životu spremiš malu koreografiju da se svidiš šefu, partneru, prijateljima, kolegama i svijetu koji realno ostaje i iza tebe isti kao i kada si bio.

Osim ako ne uradiš nešto!

Možda sve stane u jednu kutiju, ali riječi nisu lako sortirane nikada bile. Nemoguće je spremiti priču o tebi u neke dimenzije, ako si bio veći. Naročito ako si bio velik čovjek. Tu mjerne jedinice nema, ali tačno znaš prepoznati ljudinu, koja i kad ode uz 20 ljudi na sahrani i bez trube sa običnim kovčegom, ode u stilu.

Veliki ljudi odlaze bez reflektora, mali se okite i na ispraćaju, ne bi li se osvijetlili pred masom ljudi koju su oduševljavali tokom života. Cirkus je trajan za klovnove koji su najtužnija bića.

Ono što ostaje iza nas ispričano je osmijesima. Trenucima koji su bili neobjašnjivi, ali proživljeni. Punih pluća, napetih mišića i ubrzanog srca. Trenucima koji su te naveli da se preznojiš od straha i sreće istovremeno. Da pomisliš da to nikada ne bi uradio, a u trenu spoznaje da to radiš shvatiš da bi uradio sve što nikada nisi.

Ostaje priča o čovjeku koji je ili imao petlje ili životario. Radio od 8 do 4, korektno se ponašao, uklapao u šablone i lijepo se uklopio u grobno mjesto. Ljudi koji se uklapaju cijeloga života, na kraju se uklope i u statistiku mortaliteta. Nema ništa posebno u tome da se uklopiš u očekivanja drugih, ako si svoja davno zakopao.

Kada ne bude tebe, ostaću ja da svjedočim kakav si čovjek bio. Ostaće ljudi koje si nasmijao svojim dječijim šarmom, glupostima i šalama. Ostaće oči prepune suza, koje nisu isplakane za tvoga života, ali su nebrojeno puta bile prepune. Sve što si pomjerio svojim postojanjem, ostaće pomjereno za dobri metar mira koji si tražio, a sada konačno dobio. Zato što si živio život svjestan neizvjesnosti smrti.

Nisi govorio da je za nešto kasno, rano ili neprikladno, jer te bilo briga za društvene norme. Diktirao si pravila u svijetu haosa, znajući da ništa sem haosa i ne postoji. Takav i odlaziš, jednom kada odeš. Ostaće priča o tome kako si godinama odlazio, samo se sada nisi vratio.

Ljepota življenja je u tome da se svaki dan zapitaš zašto postojiš. I da to nipošto ne shvatiš olako, jer možda već sutra ne postojiš.

Ali neka nas kolektivno u zonama komfora, udobnostima kauča u kući, ušuškanim vezama bez smisla, ali sa dugim stažom i poslom koji ispunjava očekivanja, kao što diploma ispunjava okvire na zidovima. Neka nas u životu na aparatima, kada već živimo pomalo, na kapaljku i bez petlje.

Neka nas!

Ali jednom kada nas ne bude, ono što ostaje biće srazmjerno onome što je bilo do smrti. Ništa manje, ništa više. Isto!
Džaba vam kovčezi sa zlatnim ručkama, povorke ljudi i truba koja melodično svira, čuće se samo tišina i jecaji onih kojima ste značili, a takvih je malo, jer suština je u filteru. Kad iscijediš život, ostaje ekstrakt onoga što si proživio gorko-slatkog ukusa. Ono što ostaje zakopaće kada odeš, ako odlučiš ikada otići. Ostaće priča o tome kakav si čovjek bio!

Sara Velaga

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete