Ljepota je u oku posmatrača…

Drago mi je, ja sam plus sajz !

Nekada davno su žene širokih bokova, velikih grudi i zadnjice, smatrane najpoželjnijima. Eee, pa vidiš da ja nisam debela, nego sam rođena u pogrešno vrijeme! Rekoh ja za sebe prije izvjesnog vremena. Ovakvom, kao i sličnim izjavama, poput one kada sam na FB statusu napisala da nemam zimsku sliku ni sa jelkom ni sa snješkom ni u snijegu, kao svi drugi, nego da, eventualno, mogu da prijavim pad, direktno na guzicu, koji je uzrokovao zemljotres u radijusu od dva kilometra, pokušavam skrenuti pažnju sa fizičkog izgleda na neku moju duhovitu stranu, koja bi trebala da prevagne. Kompleksi, jel da? Pa, vidjećemo jesu li… Uostalom, da li ste negdje vidjeli ženski kip koji ima današnje idealne proporcije? Ja, nigdje…

Ja sam debela cijeli život. Krupnija, punija, popunjena, buca… ma, debela, brate. Nema tu priče. Kao djevojčica sam patila od strašnih kompleksa. Od kad znam za sebe, problem moje težine mi visi nad glavom. Najstrašnije mi je bilo kada su me vršnjaci zadirkivali i rugali mi se, a svi znamo kako djeca znaju biti okrutna u svojoj iskrenosti.

Nikad ja nisam bila nešto ekstremno gojazna, (brojkama neću da se bavim, jer je to sve individualno), manje ili više, ali sam, nekako, uvijek bila okružena ljudima koji su isključivo idealne tjelesne mjere smatrali lijepim. Čekaj malo, pa ni mršave, tj. pothranjene osobe nemaju idealne proporcije, pa ih niko ne zadirkuje zbog toga. Pored svih onih koji imaju klempave uši, veliki nos, iskrivljene zube, krive noge, itd, ispade da smo mi sa viškom kilograma najružniji. Šta je, u stvari, ljepota? Ljepota je estetska kategorija koja tradicionalno označava savršenstvo sklada. U običnom govoru, ljepotom se najčešće naziva svojstvo osobe, predmeta ili ideje koje nas ispunjava osjećanjem prijatnosti. Ideal ljepote umnogome zavisi od kulturnog konteksta, a u okviru iste kulture se često mijenja tokom vremena. Ne postoji jedinstveno objašnjenje ljepote, a brojni pokušaji definisanja najviše govore o njenoj zagonetnosti. Filozofi, uglavnom, zastupaju tezu da je ljepota u oku posmatrača. A sad da vidimo šta to znači u praktičnom, savremenom svijetu u kome živim ja i još mnogo drugih „plus sajz“ žena. Vječito sam na nekim dijetama, jer, eto, treba da težim savršenstvu. Nema šta nisam probala: pila sam biljne kapi, jela mekinje, multivitaminske šejkove groznog ukusa, probala stotinu dijeta kojekakvih, spavala sa najlonskom folijom oko struka, pila čajeve, tablete na bazi algi, ama nema šta nisam probala ne bih li se dovela u stadijum takozvanog „ savršenstva“.

Konstantan pritisak koji mi je stvarala bliža okolina, stalno mi ponavljajući kako sam debela i kako grozno izgledam, tjerala me je da nosim široke, vrećaste džempere, dukserice i majice, samo da izbjegnem da se bilo kakva kontura mog tijela definiše kroz odjeću. Nije mi padalo na pamet da pomislim da tražim od roditelja da mi se kupi neki moderan komad odjeće, jer sam bila ubijeđena da ne mogu da stanem ni u šta od toga. Čak sam otišla dotle da sam sebe smatrala, na neki način, nakaznom, i bilo me je sramota da uđem u butik. E sad vi zamislite kakav je haos i nepopravljivu štetu ovo sve pravilo u mislima i osjećanjima djevojčice od 13, 14, 15 godina?

Prekretnica se dešava negdje u srednjoj školi, valjda po završetku puberteta, kada su mi čitav jedan dan u glavi odzvanjale riječi jedne osobe koju sam jako cijenila: „ Nisi ti debela, pogledaj svoj struk“! Malo, malo, pa sam stajala ispred ogledala, gledajući svoj odraz. Farmerke i rolka, ni uska ni široka, i visok, zaobljen struk. Nisi debela, nisi debela… i dalje je mozak vrištao. I stvarno, odjednom sam bila lijepa sama sebi. Kako sam ja promijenila odnos prema sebi, tako su ga promijenili i drugi. Ovi iz najbližeg okruženja, koji su mi svojim dobronamjernim komentarima i nabili džinovske komplekse, odjednom su ućutali. I dalje sam bila nesigurna, ali mnogo manje nego prije. I dalje sam ignorisala svaki pokušaj momaka da mi se približe, jer nisam vjerovala da im se može dopasti neko kao ja.

Sa druge strane, veoma sam druželjubiva i trudim se da budem dobra svakome, baš iz razloga nesigurnosti, da dokažem da vrijedim kao osoba, neovisno o fizičkom izgledu. Polako se otvaram i puštam ljude da mi se približe. Godinama sam bila zadovoljna sobom, iako sam uvijek imala višak kilograma u odnosu na tu famoznu „savršenu ženu“. Povremeno džogiram, i puno pješačim, vjerujući u plus i minus teoriju, tj potroši više energije nego što uneseš. Udajem se i rađam dijete. Poslije traumatičnog porođaja, sa bebom sam kod kuće, gomila se stres, gomilaju se obaveze, a ja samo rastem. U širinu. I tako godinama. Onda sve iz početka. Kompleksi, ogromna sam, neću nigdje, vidi kakva sam, nemam šta da obučem…

Onda se ponovo dešava preokret. Poseban režim ishrane, ne dijeta, i trčanje, trčanje, trčanjeee. Rezultat? Istrčala sam četvrt-maraton ( 10584 m) i skratila i suzila svoju matursku haljinu. Srećna, presrećna. I dalje sam ja debela, bez obzira na kilograme koji su se istopili, ali mnogo manje. Onda opet, polako, ma daj tu čokoladu, istrčaću ja to sve, vidiš da može, lako ću ja to… Opet stres, opet slatkiši, pad energije, hop, 10 kilograma nazad, iako sam pazila šta i kada jedem. Pa, kako, jebote??? Sve u svemu, moglo bi se reći da sam prošla sve krugove pakla zvanog višak kilograma. Onda sam shvatila da ću, vjerovatno, cijelog života biti debela, što bi se moderno reklo, „ plus sajz“. I znate šta? Baš me briga!!!

Konačno sam počela da volim i da cijenim sebe. Debela sam, pa šta? Kao što je onaj tamo mršav kao grana i strahota ga pogledati. A oboje smo ljudi. Sa svim manama i vrlinama kao i ostali. Znam jednu personu koja je uz pomoć plastične hirurgije povećala obim grudi, da bi bio kao moj. I? Šta ćemo sad? Zar nije Kim Kardashian ugradila implante u guzu, da bi bila kao moja? O, da. Jeste! Koliko glumica, poznatih ljepotica, nosi sočiva u boji da bi im oči bile kao moje? Veliki broj! Koliko žena ide na profesionalne frizerske tretmane da bi imale kosu kao moja? Milioni! I, šta ćemo sad, gospodo estetičari? Vi, što mislite da je savršenstvo u idealnim proporcijama i da je jedino to ljepota? Ma, šta kažete??? Šta ćemo sa poslodavcima koji su odbili žene sa viškom kilograma, samo zato što se ne uklapaju u njihov šablon dopadljivog? Da li je to diskriminacija? Jeste!

Koliko muževa je reklo svojim suprugama da će ih ostaviti ako se ugoje? Puno! Šta ćemo sa njima? Šta ćemo sa svim onim mladim ženama kojima je poslije poroda „ostao“ stomak? Sa svima onima koje padaju u depresiju zbog toga i bivaju nesrećne, umjesto da blistaju od sreće što su obogatile svijet donijevši mu još jedan život. Šta ćemo sa satanizacijom krupnih žena na društvenim mrežama? Ha? Oni što su me zadirkivali kad sam bila mala, sad mi na tim društvenim mrežama pišu, i to u javnim komentarima, kako sam jedna divna, prelijepa žena, vrhunskog intelekta. Da, isti ti! Šta ćemo sa ženama kojima su se kilogrami nagomilali zbog bolesti? Šta mislite vi, koji imate 55 kg, pa iz nekog, samo vama znanog razloga, pred tako bolesnom ženom počnete da kukate kako ste se ugojile? Pomislite li i jednog trena da time vrijeđate tu ženu, koja vam je možda prijateljica, tetka, mama, sestra… Ispade da je višak tjelesne mase najveći problem današnjeg društva!

Dok se neke društvene i opšteprihvaćene norme ne promijene, želim da vam kažem da se ljepota žene ogleda u očima i osmijehu, ne u tjelesnim proporcijama. Da su danas modna pravila više nego nakaradna, jer je, bar meni, mnogo ljepša jedna bucka, blistavog osmijeha i svijetlog tena, nego žena koja ima silikonske implante svuda po sebi, osim u prstima na nogama, napadno našminkana, sa špicastim noktima (takođe vještačkim), dužine pet centimetara, gdje samo gledam kad će sebi oko iskopati tim noktom, popravljajući deveti sloj pudera.

Do tada, sve vas pozdravlja plus sajz zadovoljna Vesna!

Vesna Duvnjak

Komentari

Vesna Duvnjak

Ja sam nepopravljivi sanjar. Vjerujem u dobro u ljudima i od toga ne odustajem. Ostaću vječito dijete koje se oduševljava sitnicama. Pišem oduvijek. Kao klinka sam pisala dnevnike, sad pišem na blogu. Inspiriše me svijet oko mene. Često pišem pod naletom emocija. Vjerujem da postoji ravnoteža u svemiru. Vjerujem u muško-ženska prijateljstva. Muzika mi je sastavni dio života, bez nje ne mogu. I bez kafe. Crne. Bez šećera.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete