Uskrs kao najveći kršćanski blagdan slavimo. Tradicionalno ga povezujemo bojanjem pisanica, doručkom i blagoslovljenom hranom. Izvanjski simboli onoga što srce slavi. U kolikoj su vezi ostaje na svakome od nas, prosuditi.  Navažniji događaj ljudske povijesti možemo proslaviti na različite načine.  Ovisno o tome što za Uskrs želimo slaviti. Hranu, jaja, košare, zečeve, vatru ili Ljubav kao pobjedu nad smrću.  Stvarnost koju slavimo i na koju smo foksirani. U nama i među nama. Kako bi trebalo izgledati naše slavlje Isusove pobjede nad smrću? Naša vjernička stvarnost je otimanje smrti.

Ipak, istraživanja pokazuju da je strah od smrti prvi na ljestvici strahova. Kako je to moguće ako vjerujemo da smrt nije kraj i da ja pobjeda nad smrću donesena na križu?  Isus je svojom ljubavlju, dokazao da je njena snaga jača od smrti.

Tko je spreman učiniti toliko za mene svojom ljubavlju? Iz te svijesti slavimo Uskrs. Iz svijesti da smo ljubljeni, jedinstveni i neponovljivi. I da je On odvalio svaki kamen s grobova naših međuljudskih odnosa, zlopamćenja, osvetoljubivosti, kalkulacije za osobni interes i vlastitu komociju i još puno toga što inače nazivamo manama.

Uskrs je mir. Mir kao odsutnost svakog straha i zabrinutosti. Mir koji znači puno više od prekida svađe ili konflikta. Mir koji nije samo  prevencija nasilju nego mir koji postižem vjerom kao odlukom bez obzira na emocije, okolnosti i utjecaje koji ometaju komfor i vlastitu sebičnost.  

Uskrs donosi i radost.  Radost koju možemo živjeti jer smo svjesni da smo ljubljeni.  Ta radost se ogleda u osmijehu koji nije samo mimika lica i rad maksiofacijalnih mišića, nego radost koja dijeljenjem postaje dio života i onih koje susrećem svakodnevno.  Osmijeh koji ću pri tom udijeliti nije plod mojeg trenutačnog raspoloženja nego radosti koja dolazi vjerom da je Ljubav pobijedila smrt.

Pokušajmo se upitati što je to što me miče od onog što želim doživjeti na Uskrs.  U ludom tempu koje mi nameće ovaj užurbani svijet, nepisana pravila društvenih mreža sa hrpetinom pladnjeva i remek djela napravljenih pisanica, prekrasnih recepata za najbolje i najukusnije kolače, često zaboravimo na junačko djelo koje bismo trebali napraviti sa sobom.  Oteti se svijetu i biti „čudak“ makar na jedan dan. Biti iskreno radostan i miru sa sobom. Voljeti jer postojimo jer živimo dišemo. Sa zahvalnošću primiti dar Uskrsloga. Ubirati plodove svoje vjere. Za promjenu ,napraviti selfie svojeg unutarnjeg „make over“-a.  Podijeliti ga sa Onim koji vjeruje u mene i kada sam totalno neupotrebljiva a ipak se odlučim uzdignuti iznad svojih predrasuda, očekivanja, gorčine, i svega što me me vuče na dno., što ne da da kamen bude odvaljen.

Što ja zapravo želim drugome čestitajući mu Uskrs? Fascinirati ga tekstom koji sam negdje copy pejstala, reći mu stalo mi je do tebe, kalkulantski slati poruke da vidim tko će mi uzvratiti, a koga zapravo želim susresti u miru radosti i ljubavi koji je osnovni smisao proslave Uskrsa?

Pitanja su to koja nisu retorička, nego zahtijevaju malo dublje poniranje u samog sebe. A tu vladaju veliki strahovi od onog što ću zateći. Možda se i ne bojim šta ću naći, nego što ću i kako dalje s onim što nađem.  Svi naši strahovi već su pobijeđeni, iako i danas mnogi na njima zarađuju.  Različitim marketinškim apelima. Ne dajmo se tome. Otmimo se smrti ,jer nema sigurnosti osim sigurnosti koja je dar vjere.

Investirati u vlastiti osjećaj sigurnosti možemo na različite načine. Najrjeđe koristimo onaj koji nam se daruje bez očekivanja i uvjetovanosti bilo čime.  Šteta je ne razmisliti barem malo o tome.

Svima od srca želim Uskrs kao doživljaj a ne običaj! Živite svoju vjeru, umirite strahovima i gorčini jer pobjeda nad smrću dobivena je za svakog čovjeka.

Sretan Uskrs svima.

Sabrina Pejić

Komentari

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.