Pismo mame Pahulje

Dobra ti kob stranče. Dobra ti kob brate. Dobra ti večer g.H. Moje ime je Mladost.

Dozvoli da ti se predstavim. Kći sam Boga Marsa ( koji je krvario zbog granica naših) i lijepe Vile Velebite (koja i danas ima najglasniji smijeh). Majka sam malene djevojčice koju zovem Budućnost. Živim u Kojegradu koji umire. I to polako, bolno i smrdljivo, kao gangrenom uhvaćena noga.

Nisam završila velike škole, život sam doktorirala umjesto toga. Prepametna za zanat, prekreativna za štrebanje, prelajava za autoritet pisalo mi nekada na čelu, tj drugi su me tako vidjeli. A, ja sam se samo držala onoga što su me naučili roditelji: “imaj svoj stav,pa bio on i kriv za druge – bitno da je samo tvoj”. Ima nas puno što nosimo ime Mladost i što djeca smo Boga Marsa i Vile Velebite. Ima nas mnogo koji želimo vidjeti svoju zdravu, dobru i pametnu Budućnost.

Ima nas mnogo, ali mnogi od nas šute. Ne znam zbog čega, koga i zašto se boje reći svoj stav, svoje mišljenje, želje? Jesu li nas izdresirali? Programirali? Uništili nam volju? I to ne govorim o sadašnjoj vladi, prošloj, pretprošloj, već govorim o Čizmi koja nas je gazila od stoljeća 7og. Tuđe noge, čizma ista.

A mi? Mi smo ostali na dnu, zgaženi, zdrepani, satrani, gladni, bez posla, razuma, stoljećima. Nikako da se odlijepimo sa dna. Počela sam gubiti nadu. Počela sam vjerovati kako smo zaraženi bezumljem i da se pretvaramo u kaljužu bez ljudskosti. Sve dok jednog dana nije došao Snježni Čovjek. Pisao je realno, emotivno, snažno. U prvi mah izgovorih “za ideale ginu budale”, u drugi mah me uhvati sjeta “nekako s proljeća”, a u zadnji tren se sjetim da “svaki pas ima svoj dan” i da je vrijeme da zauzmem ponovno svoj stav. I kažem DOSTA!

Ova Mladost ponovno vidi nadu za svoju Budućnost. Ta nada smo mi. Zato veliko ti hvala Šnježni Čovječe što si mi vratio stav i volju da ga izrazim na glas. Samo zapamti što je rekao, za mene najveći lik u povijesti čovječanstva: ” kada pomisliš da te svi mrze, sjeti se da je cijeli svijet prvo mrzio mene“.

Srdačan zagrljaj,

Pahulja Mladost RH

Iva Matijaško Degač

Komentari

Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik - i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r'n'r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj "lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna" - koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete