Godine su brzo prošle

Mladosti nema više

U praznoj kući samujem

Sve oko mene postaje tiše.

 

Podijelit’ nemam s kime

Ni smijeh ni plač pokoji

Život na selu bez ženske ruke

Kao da i ne postoji.

 

Sâm za stolom od jutra do mraka

Za poneku riječ nigdje nikoga

Bez nježnosti na kraju dana

Prazna postelja mene sirotoga.

 

Ne krivim nikoga za sudbu svoju

Sreća je uvijek bila ruku nadomak

Previše biranja i oklijevanja

I eto, ostadoh stari momak.

 

                               Neno Bačelić

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.