Što je muškarac bez žene?

Ono što je muškarac bez cilja, to je žena koja se BORI ILI BOJI. Ne zna se što je gore za nju. Niti jedan taj glagol joj ne stoji. A žene vole kad muškarcu stoji. Kad mu pristaje život u kojem se snalazi i trijumfira jer je usmjeren, častan i operativan. Odgovoran, od riječi. Tada se osjećaju sigurne i mogu biti ono što najviše žele biti – prepuštene i otvorene.

Muškarci pak imaju emotivni strah od žena i pred ženama. Strah od odnosa jedan na jedan. Što napraviti sa ženom kad ostanemo sami, ima li kakvo uputstvo na YouTubeu… Muškarci su hrabri u grupi, ali kad se suočiš sa ženom oči u oči pa zatitra junačko srce, pa se tresu koljena, a u trbuhu kruže ne samo leptirići nego i šišmiši, taj te osjećaj dezorijentira. Ne znaš kamo bi s viškom emocija, kamo bi s rukama, s knedlama koje glasno gutaš, s osjećajem straha od gubitka kontrole.

Taj strah muškarce krucijalno definira i kao predmet svoje životne borbe i postignuća odrede borbu protiv takvog sebe uz životnu zakletvu i nastojanje da se nikada ne predaju. I tu izgube bitku! Sa životom! Umjesto da odluče da će savladati taj strah unutar sebe, oni od tog straha cijeli život bježe i bore se rukama i nogama da se nikad više ne suoče s njim! Sve će napraviti da ga više nikad ne osjete.

Odluče iz tog straha i te nelagode da će biti „svoji“, da treba kontrolirati i da se čitav život klanjaju samo jednoj svetoj stavki – svom egu.
Tu svaki muškarac izgubi bitku sa životom i priliku da bude ispunjen i integriran, emotivni i psihički zdrav. Obično je to vrijeme za ta „kriva skretanja“ kod muškaraca tinejdžerstv – vrijeme prvih ljubavi i zaljubljivanja gdje se većina muškaraca „zaglavi“ i ostane emotivno zarobljena u toj dobi 15 – 16. Godini.


Nakon toga to postaje doseg i zrelost njihove emotivne dubine koju zatomljuju i negiraju nakon nekog vremena taj prostor definitivno osjećaju kao prazninu, nelagodu i napetost. Onda je nadomještavaju kroz količinu i širinu. To postaju njihove prave životne mjere. Perspektiva je isprazan i prosječan život u kojem će uvijek i u svakoj akciji i postignuću faliti neke dubine, nekog dubljeg smisla, zadovoljstva, konkluzije. Iz jednog uspjeha već istog trena planirat će se nova akcija, gledati u pravcu rješavanja novih problema i tempo će se pojačavati dok osoba potpuno ne izgubi osjećaj za opuštenost i udobnost.

Perfekcionizam, radoholičarstvo i sirovo upravljanje uz uvijek prisutnu nervnu tenziju i kompulzivne reakcije tijela stvaraju u okolini osjećaj macho muškarca koji je vrijedan i usmjeren, a samom muškarcu potvrdu da se njegov strah i vječita emotivna nelagoda ne vidi. On postaje osoba koja skriva svoj život i na taj način ima osjećaj kontrole i moći nad njim. Osjećaj da upravlja vlastitim životom, ima svoju bogatu intimu i vrlo je konspirativan. To mu jedino stvara satisfakciju u životu.

Taj osjećaj „ja kontroliram“ povezuje se s muškarčevim egom i hrani ga te čini barikadu prema njegovoj prilici da eventualno ponovno iskusi život. Taj stvoreni entitet, taj novi ja je lažna osobnost iza koje mnogi muškarci žive i umiru znajući (možda samo podsvjesno) da nikada nisu ni živjeli. Usput sahranjuju sve one koje su tobože voljeli i za koje su se žrtvovali, uključujući i vlastitu djecu.

Emotivni invalidi, vječito nezadovoljni, vrlo tašti i skloni kritici jer čovjeku kad nema dubinu ljubavi i (svjestan je da ju je jednom odbacio i ne zna kako do nje, jer ne može) jedino ostaje želja da se potvrdi u ispraznim, izvanjskim i površnim stvarima. Kao i djeci u dobi u kojoj su emotivno stali nikad ne jenjava želja za skupim igračkama i pohvalama okoline. To postaje njihova opsesija i njihova strast. Usmjerenje, fokus i način na koji svoju unutarnju frustraciju i „svoju veliku tajnu“ koju u međuvremenu zaborave uslijed vanjskih senzacija i ushita pokušavaju izliječiti.


Odnos prema ženama obilježen je tim prvim ljubavnim kukavičlukom i svako moguće prepuštanje ljubavi za sobom povlači nelagodu i klecanje koljena, knedlu i znojenje dlanova i onaj osjećaj (samo to ne osjećaj) nelagode, neugode i srama koji si i onda osjetio. Zašto se upuštati u to i komplicirati si život kad možeš seksualno rasterećenje i fejk udivljenje žena, ali ipak udivljenje kupiti.

Zbarit ćeš neku malu ih kvarta s dobrim referencama, čisto da sve bude po PS-u i to jer ti je dovoljno lojalna i sigurna da pred njom nećeš osjećati krda leptira u trbuhu i pa ćeš svoj posao macho frajera najviše odraditi iz društvenih obveza i razloga, a nagomilani stres, nezadovoljstvo i onaj osjećaj bijesa i kukavičluka koji si osjetio s 15 pred onom curom što si je volio,a nisi je znao imati i odigrati iskalit ćeš na nekom one night standu drogiran i pijan (jer si to možeš priuštiti) ili na nekoj plaćenoj prostitutki jer sve druge žene trebaju ispaštati radi ona pred kojom si ti ispao kukavica.
I neće te biti briga. Opravdavat će se i stavljati stvari pod tepih. Ma sve su one iste.

I tako ćeš negirati svoje probleme i uvijek će ti netko drugi biti kriv, a ti pred svima uvijek žrtva, usukanog životnog libida, uvijek na oprezu, na mišiće i kroz glavu. Doći će vrijeme kad ćeš biti još više razočaran i očajan činjenicom da nisi uopće ni živio.

Negdje u 15 dogodila ti se žena, dogodila ti se prilika, kako je vrijeme odmicalo nisi imao snage suočiti se sa svojim najdubljim potrebama i bedem ega i straha se samo pojačavao. Stvrdnuo si se, skamenio u nečemu što si sam sebi nametnuo i u čemu truneš, u čemu ti se i dalje tresu koljena i gdje i dalje gutaš tu knedlu.

Izađi iz tog oklopa danas. Nema veze jel’ imaš 30, 40, 50, 100 godina. Živi jedan dan kao muškarac! Predaj se i opusti, budi jednostavan i povezan sa sobom, sa svojim čuvstvima, sa ženom u sebi. Sa ženom pokraj tebe. Ona se tad ne boji, ona se tad ne bori.

Sanja Tatalović

Komentari

Sanja Tatalović

Moje ime je Sanja i dobro mi paše na sanjarsko –zanesenjačku prirodu koju sam zarana oćutjela, njegovala i hranila tako da je i dan danas veliki dio mene. Zalijevala sam je sam je maštanjem, sanjarenjem, tihovanjem, samovanjem još kao dijete, spoznavala kroz studij na Filozofskom fakultetu, kroz meditaciju i duhovne prakse, a danas mi koristi i u mom terapeutskom radu. Pomažem ljudima koji su zaglavljeni u materiji, u osobnim, obiteljskim, poslovnim problemima ili bolestima, koji preispituju životne principe ili žele kultivirati životne namjere, mijenjati svoje psiho scenografije, tonus tijela, čuti neku mudrost ili podići životnu vibraciju. U prijevodu instruktorica sam yoge, radim zvukoterapiju i healing, držim seminare osobnog razvoja. Žena sam i majka. Partnerica. Volim dalekovode. Volim pisati.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete