Najgora stvar koju čovjek može raditi sam sebi je lagati se i uvjeravati se da su stvari onakve kakve nisu. Bila sam odlična u tome. Uvijek sam davala genijalne savjete kada su drugi u pitanju. Sebi samo nekada, uglavnom dok se tuširam i dok mogu skrivati suze pod vodom. No, nikada se nisam poslušala. Nakon što se otuširam i ručnikom obrišem vodu i suze sa sebe, pravim se da si nisam ni priznala da mi je zapravo loše. Kasnije sam plakala i pred drugima, no to me nije sprječavalo da si i dalje lažem.

Oko sebe vidim gomilu ljudi koji rade isto ono što sam radila i ja. Zadržavaju se u odnosima u kojima ne bi trebali, a zbog čega? Zbog trunke pažnje, seksa koji je postao isprogramiran i loš, oslonca koji je zapravo uteg. Moja najbolja prijateljica i ja često imamo večeri kada se smijemo osobama koje smo bile. Sada bih, možda, trebala napisati da nismo znale što činimo, no slagala bih vas. Znale smo dobro što radimo, no zbog straha nismo mogle pustiti to nešto što više nije bilo to.

Još godinu dana prije nego nam se objema dogodio prekid duge veze, šetale smo uz Dunav i pokrenule temu o kojoj se nismo usudile govoriti s drugima. Ja sam bila sigurna u to da moj bivši dečko jednostavno nije za mene. Osjetila sam da će naše razlike iz dana u dan sve više rasti, no voljela sam ga i bojala sam pustiti to nešto što više nije bilo to. Govorile smo jedna drugoj o stvarima koje volimo, o životu koji bismo jednoga dana htjele voditi, a oni se nekako nisu uklapali u cijelu tu sliku. No, iako smo si tu večer rekle istinu, nastavile smo biti nesretne i u vezi. Oko sebe vidim gomilu ljudi koji čine istu stvar koju smo činile nas dvije. Svađe postaju sve češće. Njega živcira što ne spremim krevet odmah nakon što ustanem, a mene izluđuje način na koji on jede. Ne može me podnijeti nakon što popijem više od dva piva i kada previše govorim o stvarima o kojima on nema pojma. Ja ne podnosim što toliko puši i što ga ne zanimaju moje riječi. No, svejedno ostajemo u odnosu od kojeg postaješ slab. Oko sebe vidim gomilu ljudi koji su slabi baš kao što smo bili i mi.

Lakše je svaki dan posvađati se tri puta zbog iste stvari pa se pomiriti jer teško je danas naći nekoga tko će ti oprostiti što krevet ne spremaš odmah nakon što se ustaneš. Ili ipak nije?
Nikada neću reći da je lako pustiti nešto što si gradio dugo, nešto što se odjednom počelo raspadati bez određenog razloga. Teško je. Teško je napraviti taj prvi korak i krenuti graditi nešto drugo i to potpuno sam. No, nekada je jednostavno tako bolje. Ljudi se, ipak, mijenjaju. Često je slučaj da se mijenjaju na gore, možda to „gore“ nije loše za njih, a vrlo je loše za tebe. Događa se da ljudi koji se vole odu u različitim smjerovima i velika je vrlina znati pustiti stvari u tom trenutku. No, ako ne pustite to nešto što više nije to, svađe će postati sve češće i glasnije, seks sve rjeđi, a međusobno razumijevanje postat će nepoznanica.

Uvijek lako primijetim takve veze i odnose, baš zato što sam kroz jednu takvu prošla sama. Baš zato što sam mu prestala biti zanimljiva, baš zato što mi je postao poznati stranac. Baš zato što odjednom nije podnosio moje prijatelje i baš zato što meni nije bio jasan način na koji žive njegovi. Otkako sam počela raditi, počela sam vrijeme cijeniti puno više. Shvatila sam da svoje vrijeme mogu i želim pokloniti samo onima do kojih mi je doista stalo i onima koji cijene mene i moje vrijeme.

Uvijek sam voljela činiti druge sretnima, no prestala sam sreću i vrijeme poklanjati onima kojima to ni ne treba. Stvarno je bilo teško krenuti sam u smjeru sreće. Na početku uopće nisi sretan i dogodi se da danima ne želiš ustati iz kreveta. Nekada misliš da te nitko neće voljeti jer krevet ne spremiš odmah nakon što se ustaneš i što, kada pijana dođeš doma, skineš odjeću po čitavom stanu. Nekada misliš da te nitko više neće voljeti jer previše pričaš i pišeš priče koje nemaju smislu. Onda, nakon što si prešao već dobar dio puta sam, shvatiš da ti ni ne treba netko tko će te voljeti samo onda kada njemu to odgovara. Ostala sam sama i nikada sretnija. Krevet nisam spremala danima. Kada se vratim doma, skidala bih se po cijelom stanu. Pričala sam glasno o svemu, ne sluteći da ću vrlo brzo pronaći nekoga tko voli moju buku.

Nina Bljak

Komentari

Studentica filozofije. Vječni sanjar koji svijet gleda očima djeteta. Vjerujem u riječi, knjige, filmove, prirodu, glazbu i horoskop. Zaljubljena u ljubav. Prijatelj svih.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.