Dobriša Cesarić… O njemu se misli i o njemu se piše na Proljeće

Gledam kroz prozor i divim se duginim bojama kojima sunce pozdravlja maloprije palu kišu, još zadržanu u sitnim kapljicama na propupalim granama. „Gle malu voću poslije kiše, puna je kapi pa ih njiše…“ Ima li netko da ne zna ove stihove? Jesmo li mi u stanju danas primijetiti ovako nešto ili smo se doveli do toga da ako slika grane nije na Instagramu, mi kišu ni cvijet ni proljeće nećemo ni zamijetiti? Dobriša Cesarić bio je jedan od onih koji su prirodu itekako zamjećivali. Dobriša Cesarić… O njemu se misli i o njemu se piše na Proljeće.

Iako me na Dobrišu Cesarića asociralo proljeće, to je moglo biti bilo koje godišnje doba, jer brojni su njegovi stihovi koji nam se u glavi bez razmišljanja pojavljuju dok promatramo prirodu i smjene godišnjih doba. „Tiho, o tiho govori mi jesen: Šuštanjem lišća i šapatom kiše. Al zima srcu govori još tiše. I kada sniježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama.”

Iako su ovo vedri, mirni i riječima i ugođajem opušteni stihovi, za pojedine pjesme Dobriše Cesarića teško se može reći da odišu vedrinom. Dapače, neki od najpoznatijih njegovih stihova pesimistični su, teški i bolni, baš poput pjesnikovog doživljaja života. Dobriša Cesarić bio je vrlo tužan i depresivan čovjek koji je u nekoliko navrata pokušao samoubojstvo. Oni koji su ga poznavali, svjedoče da je imao problema s alkoholom, koji mu je bio izlaz od težine misli koje su ga morile. U pjesmi “Proljeće koje nije moje” pjesnikove emocije izviru iz svake riječi: “Bez pokoja sam. Kakvom tugom kažnjava život svog bjegunca! Nijedna zraka nije moja. Od ovog svima danog sunca.”

Priča se da ga je od jednog pokušaja samoubojstva odgovorio Miroslav Krleža, kojemu je Dobriša Cesarić usred noći pijan došao u stan s riječima da će se sa Savskog mosta baciti u rijeku. Navodno je Krleža burno reagirao rekavši Cesariću: „Boga ti tvoga pijanoga! U ovo doba dolaziš! Idi hitno, skoči u Savu sa svim svojim rukopisima!“ Zalupivši mu vrata, ostavio je Cesarića, koji je sa sobom nosio svoje pjesme, u još većoj rastresenosti. No, ipak, takva žestoka reakcija, osim što mu je možda spasila život, kao da ga je trgnula, jer se priča da je nakon toga Cesarić manje pio, iako zbog tog incidenta s Krležom nije razgovarao godinama.

Tko je bio Dobriša Cesarić? Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika koji se ikad rodio, koji je obilježio dvadeseto stoljeće pjesmama u kojima je jednostavnim rječnikom, uspio bogato dočarati naizgled obične prizore. Dobriša Cesarić obožavao je selo i prirodu, a pjesme u kojima piše o gradu i otuđenosti života odišu posebnom atmosferom, dijametralno suprotnoj od lakoće stihova o temama koje su ga oduševljavale.

Svjetlo dana ugledao je 1902. godine u Požegi, a u rodnoj Slavoniji završio je osnovnu i započeo školovanje u srednjoj školi. Gimnaziju je završio u Zagrebu te upisao studij prava od kojega je brzo odustao radi studiranje filozofije. Do kraja života radio je kao književnik, urednik, lektor i prevoditelj.

Prva pjesma „Ja ljubim“ objavljena mu je kad je imao samo 14 godina, u zagrebačkom omladinskom listu Pobratim. Mnogima omiljenu zbirku pjesama Lirika , za koju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije objavljuje 1931. godine. Surađuje u mnogim listovima i književnim časopisima, kao što su: Pobratim, Književna republika, Suvremenik Kritika, Hrvatska revija. Autor je brojnih zbirki pjesama, a njegova najpoznatija djela su: “Lirika”, “Spasena svjetla”, “Izabrani stihovi”, “Pjesme”, “Knjiga prepjeva”, “Osvijetljeni put”, “Tri pjesme”, “Goli časovi”, “Proljeće koje nije moje”, “Izabrane pjesme”, “Poezija”, “Moj prijatelju”, “Slap, izabrane pjesme”, “Svjetla za daljine”, “Izabrana lirika”, “Izabrane pjesme i prepjevi“…

Ovaj poznati i nagrađivani hrvatski pjesnik, bio je vrlo samozatajan i malobrojni su intervjui u kojima se može pročitati kako je stvarno razmišljao. Puno je pisao i kroz to je govorio sve, stoga je uz tu ispriku često odbijao davati izjave za javnost. U kombinaciji s teškim mislima i sklonosti piću, takav skriveni stil života u kojemu nikome nije dopušta pristupiti onom intimnom dijelu sebe, još dublje ga je gurao prema osjećaju osamljenosti, a kroz stihove u koje je pretakao svoje osjećaje napisao je i svoju autobiografsku pjesmu „Sakrivena bol“.

Život u gradu dodatno je izmijenio njegov osjećaj za lijepo te misli o prirodi koja ga je oduševljavala mijenja gradskim motivima. Dobriša Cesarić prepoznavao je i vješto opisivao socijalnu tematiku, prolaznost života i pesimističnim ugođajem dočaravao motive života.

Stihovi Dobriše Cesarića obilježili su odrastanje većine nas i ostali su nam zauvijek upisani u sjećanju. Moćne su to, jake i neizbrisive riječi kojima smo obilježeni i koje nas prate i danas, 38 godina od njegove smrti 1980. godine. Svatko od nas ima svoje omiljene „Cesarićeve stihove“. Moji su podjednako oni iz “Balade o predgrađu” i “Voćke poslije kiše”.

A njegovi omiljeni stihovi? Kad bi ga netko to upitao, odgovarao bi da je on svojim stihovima poput roditelja i da mu je teško izabrati one najdraže. A onda bi, tiho i u svom osebujnom, patetičnom stilu počeo recitirati „Tiho, o tiho govori mi jesen“, „Povratak“ ili „Pjesma mrtvog pjesnika“ … Sa sobom je često nosio zbirku pjesama Slap“, za koju je bio posebno vezan jer je s pjesmama iz te zbirke bio najzadovoljniji. Cesarić je cijeli život prema svojim stihovima bio jako kritičan i često je znao dijelove već napisane pjesme iznova mijenjati s novim, po njemu još boljim riječima.

Stihovi koje je stvorio inspirativni su i danas, a to je svakako ono što je Cesarić želio i sanjao za svog života – napisati pjesme u kojima će živjeti i nakon svoje smrti.

Za kraj, poslušajte kako Dobriša Cesarić čita svoje stihove (izvor fotografije pisca i mp3 zapisa: Matica hrvatska)

http://www.matica.hr/media/pdf_knjige/530/Dobrisa%20Cesaric%20-%20Slap.mp3

 

Anita Ratkić Šošić

Komentari

Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete