Opsesija…

Tu noć, kiša je proklinjala i nebo i zemlju i napajala ulice kao da ih želi sa sobom odnijeti u pakao. Hodala sam ispod kišobrana koji ionako ničem nije služio, žurila, propadala po neravnoj cesti u krupne lokve i osjećala studen koja mi izjeda tijelo, do kosti.

Žurila sam k njemu.

Zadnji put.

Bilo je to obećanje. Da ću doći, samo još jednom.

Ispod balonera nisam nosila ništa, a on je natopljen kišom i mojim suzama bio suviše težak. Kao oklop koji samo želim odbaciti i još samo jednom probati ono što nikada nisam smjela ni poželjeti.

Čovjeka koji ionako nikada neće biti moj. Kojeg sam obožavala, željela i voljela. Čovjeka s kojim sam svršavala kao neka nimfomanka.

Odnos s njim bio je čisti seks. Ništa više i ništa manje. I večeras sam znala po što idem i što ću dobiti. Ljubav nije imala veze s tim…

Kad sam napokon stigla do njegove kuće, gledala sam u to pročelje kao da mi život o tome ovisi. Kiša mi se slijevala niz lice, grlo i ulazila pod baloner. Osjećala sam krupne kapi kako klize po mojim grudima. Sve u meni je tinjalo, bolno. Bila je to glad za njim koju ništa nije moglo ugasiti. Glad koja me izjedala iznutra prema van i koja nije jenjavala ni dok je on bio u meni.

Drhtavom sam rukom pozvonila i brojila točno do pet, kao i uvijek, a tad se čuo škljoc u bravi i vrata se otvorila. Stajao je ispred mene s cigaretom među prstima i samo promuklo izgovorio – Kasniš.

Odmaknuo se i pustio me da uđem.

Još jednom, nadam se zaista zadnji put, u svoj mrak.

Oči su mi se privikavale na polu tamu hodnika, dok sam skidala cipele i lagano razvezivala baloner. Osjetila sam njegove ruke oko svog struka i lakoću s kojom me uvijek razodijevao. Večeras nije imao puno posla. Baloner je mokar i težak, skliznuo na pod a ja sam ostala stajati gola i promrzla, potpuno razotkrivena.

  • Lijepo iznenađenje. – prošaptao je, trljajući bradu o moja ramena.
  • Penji se. – jedva je izustio, pljesnuvši me po goloj guzici, a ja sam se šutke i polako uspinjala zavojitim stepenicama do njegove sobe na katu, osjećajući njegov pogled na svojim leđima.

Nisam razumjela zašto mi to godi i kako se već sama sebi ne gadim. Tretirao me kao kurvu a ja sam mu to dopuštala. Drugi su mi svijet stavljali pod noge, a ja sam se vraćala njemu. Bože… šta to nije bilo u redu sa mnom?

Čula sam mu teške korake dok sam već bila na vratima sobe, srce mi je bijesno udaralo kao da želi iskočiti iz grudi i zauvijek pobjeći od mene. Čula sam i tupe udarce odjeće koju je skidao dok me pratio i koja je sada ležala kao nijemi svjedok naše igre, posvuda po stanu.

Ušla sam u sobu i stala pokraj prozora. Cijelo mi je tijelo drhtalo, što od hladnoće što od uzbuđenja zbog onog što slijedi. Osjetila sam da stoji tek korak od mene i da me promatra. Volio je to raditi, pričinjavalo mu je to neko prešutno zadovoljstvo. I puštala sam ga. Oboje smo imali svoju korist u ovome jednako kao i svoj mali osobni pakao.

U trenucima dok sam se borila sa svojim mislima i drhtavicom, osjetila sam kako me naglo okreće i ljubi, žestoko i bez milosti. Nije bilo u tom poljupcu baš ničeg ljudskog.

On je bio životinja i nije se toga sramio. Dok mu je jezik nasilno istraživao moja usta a ja se pravila da mi ne smeta što u ovome nema nimalo nježnosti, ruka mu je već klizila prema mom međunožju.

  • Tako volim što si uvijek vlažna. – mrmljao je, zarivši lice u moju mokru kosu, dok me drugom rukom stisnuo čvrsto uz sebe i trljao naša tijela jedno o drugo. Bradavice su mi se ukrutile kao da slušaju neko nijemo naređenje njegova tijela i to mu je izmamilo osmijeh. Spustio je glavu i jako me ugrizao. S usana mi se oteo uzdah.

Tren zatim gurnuo me na koljena i nisam se ni snašla a već sam mu pušila, točno onako kako je volio, dok jedva hvatam dah i dok su mu prsti u mojoj kosi koju bezosjećajno čupa. Boli i godi istovremeno. I taman kad se unesem, on me grubo zaustavlja, odguruje i gleda s visoka.

Šta li sam sad uradila? – pitam se a on se smije.

  • Ne tako brzo mala. Ova će noć trajati.

Sjedim sklupčana na podu i zbunjena dok mi on dobacuje ručnik.

  • Obriši se, ovako ćeš se samo razboljeti.
  • Ponekad si stvarno kreten. – odbrusim i omotam se ručnikom.
  • Za tvoje dobro mala, za tvoje dobro. – odgovara dok se naslanja na dovratak i pali cigaretu. Šutim.
  • Po to i dolaziš. Dolaziš da te izjebem a onda se opet vratiš, svaki put kad mi se u lice izdereš da više nikad nećeš.
  • Moja slabost nije opravdanje za tvoj idiotizam. – izgovaram bez daha, okrećem se i puštam ručnik da padne na pod dok grabim prema njemu i gasim tu njegovu prokletu cigaretu na ulaštenoj plohi stola.
  • Pojebi me više. – izgovaram kroz zube, tako da osjeti moj bijes. On se nasmije i igra počinje iznova.

Gurne me preko sobe, tako da doslovno padnem na rub kreveta. Tren zatim je na meni, ali neće biti onako kako ja želim. Nikad nije. Okreće me na trbuh i povlači prema sebi, a tren zatim osjetim kako naglo i žestoko ulazi u mene dok me grize za vrat.

  • To si željela jel?
  • Da.
  • To si tražila?
  • Da…
  • Da te ovako izjebem?
  • Da…
  • Ne čujem te.
  • Da! – vrisnem dok mi se tijelo trese od njegove grubosti.

Podiže me i ja sjedam na njega dok on rukama grabi moje grudi i smije se. Sve u meni gori, sve se rastvara. Taj bezdan moje opsesije njime povlači me u sebe, dok moje prepone žare… tako sam blizu…

  • Jebi me mala… ajde, brže. – zadirkuje, dok me ponovno okreće i izlazi iz mene a ja bolno uzdišem.
  • Nemoj stati. – preklinjem ga, a on me gleda zlobno.
  • Nemoj molim te… – jecam.

On raširi moje noge i tren zatim osjetim njegov jezik kako klizi po mom klitorisu. Vrisnem… tako blizu. On me liže pa stane. Pa draži pa tako u krug. Pleše po finoj granici moga ludila, a onda kad osjeti da ću eksplodirati, zabije se u mene tako naglo i tako silovito da mi izbije i dah iz pluća.

Razlijem se cijela po tom krevetu, po njemu, rasprsnuta na tisuće zvijezda i razlomljena na milijun komadića, dok osjećam kako stenje i svršava, ponovno po mom trbuhu, kao i milijun puta do sada.

Ovo je bio zadnji put.

Jedna slana suza izdajica klizne niz moje lice, dok me on udara po dupetu, spušta usne na moje a zatim kao i uvijek pada pokraj mene umoran i šapuće – Hvala.

Jebi se. – vrisnem, trčim niz stube, grabim cipele i baloner, bijesno lupam vatima i nestajem u noći.

M. Klasiček

Komentari

Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica APortala i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete