Mirnes Alispahić: Igrač broj jedan

Bijeg od stvarnosti. Neko to radi kroz čitanje knjiga i gledanje filmova, poistovjećujući se s junakinjama i junacima tih priča, ubacujući sebe u njihovu kožu kroz snagu svoje mašte, ali svijet video igara, posebno onih online… E to pruža beskonačne mogućnosti. Stvoriš sebi avatara, žgoljavi šmokljan postaje masivni barbarin koji kosi sve pred sobom jednim zamahom ruke, nesigurna curica se pretvara u nordijsku valkiru što očima pali svakoga ko joj se usudi stati na put, čak i spol promijeniš u sekundi. Za sve to dovoljno je samo par klikova mišem i voila. Harate virtuelnim svijetovima, junaci iz fotelja dnevnog boravka. Nažalost, baš kao i okretanje alkoholu ili drogama, tako i bijeg iz stvarnosti u svijet video igara ili neki drugi izmišljeni krajolik, nije baš najsjajnije rješenje.

Svakodnevni bijeg od stvarnosti u svijetu Igrača broj jedan © Warner Bros

Neki od nas nisu baš najbolji u komunikaciji s ljudima, introverti su koji žive u nekom svom filmu. Nije da se oni ne žele družiti s drugima, samo im to baš nije najjača strana. Pa tako kroz svoju genijalnost smišljaju rješenja. Priča koju nam donosi najnovije filmsko ostvarenje velikog čarobnjaka Stevena Spielberga bavi se upravo ovim, temom bijega od stvarnog života, prijateljstvom i introvertima.

Prava na roman Ernesta Clinea po kojem je Igrač broj jedan rađen, Spielberg je kupio još prije izlaska romana, a kako i ne bi kada je kao pisan za njega. Priča je to o društvu budućnosti, gdje se ljudi sklanjaju u OASIS, mudro izvedeni akronim za globalno popularnu video igru. U toj oazi, milioni ljudi svakog dana provode sate i sate. Tu su šta god žele biti, preko toga pokušavaju zaraditi za bolji život kako bi se izvukli iz tmurne svakodnevnice. U svijetu OASIS-a, jedini limit jeste mašta.

Ono što OASIS čini posebnim jeste ostavština njenog tvorca Jamesa Hallidaya, tzv. uskršnje jaje skriveno unutar igre. Igrač koji prvi ispuni Anorakov zadatak dobija kontrolu nad OASIS-om. Inače, Anorak je Hallidayev avatar, skriven u igri. Neki, kao Nolan Sorrento to vide kao sredstvo za kontrolisanje ljudskih masa i priliku za gomilanje bogatstva te za potrebe pronalaska “uskršnjeg jajeta” koristi masu igrača koji grcaju u dugovima. Drugi, poput Wadea, 18-godišnjaka, žele samo da uzmu novac i pobjegnu iz sivila zvanog stvarni život.

Wadeova sumorna stvarnost iz koje traži bijeg © Warner Bros

Ako gledate površno, to je klasična tematika urbane fantastike. Utopijsko društvo, potlačeni, borba protiv sistema. Nije tu ništa novo. Ono što je zanimljivo jesu silne reference na pop kulturu od ’70-ih pa na ovamo ubačenih i raštrkanih po cijelom filmu. Počev od onih očiglednih poput scene iz Kubrickovog Isijavanja i DeLoreana iz Povratka u budućnost do onih suptilnih i manje primjetnih poput likova avatara drugih likova kao što su Duke Nukem ili Ninđa kornjače. Pa onda sjajni soundtrack kojeg čine izvođači poput Van Halena, Duran Durana, Eurythmics i brojni drugi, kao i originalna muzika Alana Silvestrija, inače kompozitora muzike za Povratak u budućnost.

Cline, koji je ujedno i autor romana i scenarista filma skupa sa Zakom Pennom, veliki je ljubitelj video igara, to je barem svima jasno prilikom gledanja filma. Baš kao i Halliday, tvorac OASIS-a i ne možete se ne zapitati koliko je njega u samom Hallidayu. Jer kao i Halliday, tako je i Cline napravio svijet među stranicama svoje knjige i napunio ga stvarima koje voli.

Spielberg je svakako čovjek koji je obilježio ’80-e svojim filmovima i zaljubljenik je u naučnu fantastiku pa je ovaj film njegovo čedo u svakom pogledu. U Igraču broj jedan ponovo je pustio napolje onog malog štrebera i ljubitelja pop kulture i donio nam krajnje zabavan, ne pretjerano ozbiljan film. Da, ima tu neku poruku, ali ništa pretjerano.

Jedna od scena krcata referencama © Warner Bros

Ako zagrebete ispod te površine, sjajnih efekata i ubitačne muzike, dobit ćete priču kojom nam Spielberg i Cline poručuju da se ne treba previše zatvarati u sebe, već da se treba družiti s ljudima i živjeti u stvarnosti. Da, nema tu neke dublje filozofije niti subverzivnih poruka. Nije to Matrix ili nešto slično. Ne, ovo je samo Spielbergovo i Clineovo ljubavno pismo jednoj eri koja polako gubi svoj sjaj, barem u novim naraštajima. Kod onih starijih ostat će zauvijek prisutna.

Cilj ovog filma nije da nam ponudi duboku priču, razvijene likove ili nešto slično tome. Ne, cilj mu je udar na nostalgiju, da se sjetite onih trenutaka kada ste stajali ispred arkadnih mašina sa žetonom u ruci i čekali svoj red da započnete novu partiju. Ili da čeznutljivo pomislite na one sretne trenutke djetinjstva dok ste gledali silne avanturističke filmove.

Što je Spielberg želio, to je i dobio. Veoma zabavan film koji budi nostalgiju. Jedina mana jeste to što će dosta stvari promaći novim naraštajima, dok će one starije neizmjerno zabavljati.

ŽANR: naučna fantastika/akcija/avantura
REŽIJA: Steven Spielberg
SCENARIO: Zak Penn, Ernest Cline prema istoimenom romanu Ernesta Clinea
ULOGE: Tye Sheridan, Olivia Cooke, Ben Mendelsohn, T.J. Miller, Simon Pegg, Mark Rylance
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 140 min.
OCJENA:

 

 

 

 

 

 

Komentari

Mirnes Alispahić

Stekao naviku pisanja u sitne noćne sate koju imam do dana današnjeg što me košta, ali ljubav je ljubav. Na portalu možete pronaći svega pomalo od mog pisanja, mada se najbolje snalazim u vodama fantastike i filmskim osvrtima. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete