Kako se usuđuješ? Ti nisi muškarac!

Nedavno, moj je kolega upao u nemilost konformizma. Onu najteže kategorije, onu susjedsku, ekvivalentnu kamenovanju iz nekih prošlih vjekova.

Kada je, u potpunosti nevino, izlazio iz stana, zaustavila ga je susjeda iz prapovijesti i pitala što to nosi sa sobom. Kada je spremno odgovorio da nosi ručak, izazvao je zaprepaštenje kakvo ne bi izazvao ni da ju je u tom trenutku sirovim jajem pogodio u glavu. „Ali… Zar si ti skuhao taj ručak?!“, pitala je dama, nakon oporavka od mini infarkta. Naravno da jest sam skuhao ručak! A onda je, kao kaznu, zaradio propovijed i moralnu lekciju o tome kako muškarci ne bi trebali sami sebi kuhati i kako je ovaj njegov postupak, ako ga ublažimo, neprirodan.

Kako se usuđuješ?! Ti nisi muškarac?! (I to baš u jeku gorućih tema o koje se saplićemo ovih dana, on se usudi ne biti muškarac i skuhati si ručak.)

Kako možeš biti toliko unakažen i zašto još nisi pronašao sluškinju koja će ti roditi krdo neodgojene djece i čija će perspektiva biti otpratiti te s ručkom i dočekati s večerom, dok žlice i vilice sjaje poput zvjezdane prašine jer ona ima vremena ulaštiti ih?!

A ti tamo, kakva te to majka odgajala, kada te usput naučila sortirati rublje kako bi ga oprao i kada, zahvaljujući njoj, nikada nisi uništio košulju za vrijeme peglanja? Zar i ti?!

Kojom putanjom se kreće ova planeta?! Reći ću vam kojom – onom kojom hodaju muškarci sa zdravim mentalnim sklopom, koji znaju brinuti o sebi i to ponosno čine, pokazujući tako da nisu uskraćeni za osnove egzistencije.

Oni koji ne posjeduju zabrinjavajuće znakove Edipovog kompleksa i sebe cijene dovoljno da budu neovisni. Istom se putanjom kreću i žene koje nisu manje žene ako znaju zabiti čavao o zid kako bi na isti objesile netom kupljeno umjetničko djelo. Tu su i one koje će svoje sinove naučiti čemu služi deterdžent za pranje suđa i da lazanje nije ime novog nastavka njihove omiljene videoigrice. Suprug je takve žene vjerojatno upravo skuhao ručak za čitavu obitelj, nakon čega je sa kćeri napisao domaću zadaću i ispleo joj pletenice.

Vratimo li se na početak priče, shvatit ćemo da, plešući vrtlogom koji se kreće sve brže, postajemo svjesni koliko je zapanjujuće kako žene same sebe srozaju na otirač koji služi drugima. U drugom pak dijelu vrtloga, muškarci bivaju smatrani nesposobnjakovićima koji trebaju nečiju asistenciju kako bi preživjeli dan. Čitav je ovaj vrtlog uvrnuto leglo nepravilnosti koje se međusobno isključuju.

Da je odgovorio kako ide mami koja mu je pripremila ručak, vjerojatno bi bolovao od ovisnosti o maminoj kuhinji i bio nesposobnjaković s upitnim sposobnostima za samački život. Odlazak u obližnju pekaru okarakterizirao bi ga kao lijenčinu, a narudžba jela iz restorana momkom koji besramno troši novac u recesijsko vrijeme. Jedina je opcija, dakle, ona nesretna otprije, koju nećemo dalje spominjati. Naposljetku, kakav god život živjeli, kroz njega će se uvijek provlačiti niti kuloara i neodobravanja.

Svom mlađem bratu nikada ne bih mogla dati savjet obojen krinkom neovisnosti, a koji ga uči da samo promijeni plašt, ispod kojeg ostaje ista ljuštura – da mamu zamijeni žena. Zato, on zna da je, osim što služi za jelo, tanjuru mjesto u kuhinjskom elementu, a da ga prije toga treba oprati. On zna da plastične posude ne podnose štednjak i da se u njima ne kuha. I zna opeglati košulju jer je mnoge spalio dok je učio što je to, dovraga, pegla. Jednog će dana neka djevojka biti zahvalna na potpunom čovjeku koji joj je ušao u život, beskrajno je voli i istovremeno je brani od usisavača. Takvu djecu odgajaju hrabre majke i neovisni očevi! U svijetu nerealnih očekivanja koja postavljamo jedni pred druge jer prašinu vlastitih života ne znamo pomesti, samo takvi i opstaju!

Nives Rog

Komentari

Nives Rog

N.R. za sebe kaže kako je često sapliću vlastite misli. Još se češće šali kako u njezinoj glavi stanuje mnogo ljudi, mnogo osobnosti. A onda se pita - šali li se doista?! Pisanje je, ipak, unutar raznolikosti njezine duše, nit koja čvrsto povezuje sve vidove njezine osobnosti. A kada ne želi biti smirena, glasna je i nasmijana, u društvu najdražih joj ljudi. Svi su oni dio nje i nepobitno zaslužni za sve što jest i sve što vjeruje da će biti. Zato, zahvaljuje Svemiru na šarenim krpicama od kojih je satkana. Jer, voli sebe baš takvu kakva jest! Lutalicu!

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete