Svima nam je poznato kako se Uskrs obilježava na našim prostorima. Međutim, običaji za ovaj praznik razlikuju se širom svijeta.

Norvežani i Danci, na primjer, na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasnog kruha umotanog u bijelo platno da bi ga pojeli u ponoć, što je  običaj koji su preuzeli od Vikinga koji su sa sobom nosili zimzelene bobice kao simbol života.

Bugari i Rumuni na Veliku subotu na prozore stavljaju brašno, so, kvasac i šarena jaja, od čega se poslije mijesi kruh.

U Laponiji se uz pjesmu i ples igraju sa snijegom, pravi se Snješko Bijelić, te se slavi Isusovo uskrsnuće i buđenje prirode.

Norvežani predstavljaju narod sa jednim od najneobičnijih običaja za Uskrs. Naime, u Norveškoj se na Uskrs rješavaju ubistva, na televizijskim programima su detektivski filmovi, časopisi objavljuju kriminalističke priče, a čak i kartoni mlijeka imaju priče o neriješenim ubojstvima.

U Sjevernoj Americi, s druge strane, najpoznatiji običaj je lov na šarena jaja, koja roditelji sakriju, kako bi ih djeca tražila, vjerujući da ih je prethodne noći uskršnji zec ostavio sa poklonima.

Na talijanskom otočiću Lampedus na Uskrs se zaboravljaju sve svađe i nesporazumi. Na Veliku subotu Sicilijanci kući nose cvijet pasjeg zuba koji tog dana ima magične moći te donosi veselje i ispunjavanje želja.

Bilo bi interesantno da pored naših običaja koje praktikujemo za Uskrs ubacimo i neki iz neke druge države i tako ovaj blagdan začinimo.

Možda ne možemo rješavati ubistva kao Norvežani, ali možemo na primjer organizovati lov na šarena jaja kao Amerikanci.

Ili zaboraviti sve svađe i nesporazume kao ljudi na talijanskom otočiću Lampedus.

Čestit i blagoslovljen Uskrs svim pripadnicima pravoslavne vjeroispovjesti.

Amina Mašić

Zaposlena sam u Svijetu mašte. Radnog iskustva imam cijeli svoj život. Izbjegavam ljude koji mi govore da živim u dva svijeta: realnosti i mašti, jer oni ne primjećuju da ja živim svoju maštu u njihovoj realnosti.
Počela sam pisati kao djevojčica ispod kuhinjskog stola po pločicama. Nastavila sam na snijegu granom, na zamagljenom ogledalu poslije kupanja, na prozorima prstima, na plaži po pijesku, u rokovniku kojeg nosim sa sobom. Pišem i kada zaboravim rokovnik, po svojim rukama. Pišem i kada sam sretna i kada me boli. Pišem i kada dišem i kada ne dišem punim plućima.
Nemam granice ni u čemu. Jedem neograničeno, a mršava sam k’o grana. Slušam neograničeno muziku, a još nemam svoju pjesmu, Čitam neograničeno, a još nemam izdvojenu najdražu knjigu. Učim neograničeno, a uvijek postoji nešto što ne znam. Pišem neograničeno, a nikako da zapišem sve.

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.