Richard Morgan: Digitalni ugljik

Budući da u današnje vrijeme postoji sva sila svakakvih nagrada za književna djela, često sam skeptičan kada mi u ruke dođe knjiga na čijoj se naslovnoj strani ističe neka od njih. Ipak, o Digitalnom ugljiku sam ponešto čuo i prije no što sam se konačno uspio dočepati jednog primjerka. Kao strastvenog ljubitelja znanstvene fantastike, pomalo me sram priznati da ovaj svjetski poznati naslov još uvijek nisam pročitao, no i ta je nepravda konačno ispravljena.

Nisam očekivao da će me Morgan već s prvim stranicama onoga što se najčešće naziva cyberpunk romanom uspjeti uvući u jedan potpuno drugačiji svijet. Već sam prolog vas uvlači u surovu realnost koju donosi tehnološki napredna budućnost. Svijet je to u kojem je gotovo nemoguće umrijeti a besmrtnost se naravno, kupuje novcem.  Prva stranica natjerat će vas da preskočite punih pet stoljeća i pritom upoznate Poslanika Takeshija Kovacsa – dezertera koji trenutno zaleđen služi robiju zbog pljačke.

Kovacs živi u svijetu u kojem ljudski um, odnosno sama čovjekova svijest zajedno sa svim sjećanjima nije ništa drugo do li set podataka koje je moguće izvući iz mozga i pospremiti na neko sigurnije mjesto, kao što je npr. server računala. Ljudsko tijelo pritom postaje ništa više od nosača duše i kao takvo je potrošno i zamjenjivo.

Budući da je pokretač svakog razvijenog svijeta novac, to pravilo vrijedi i ovdje. Ako imate dovoljno novaca, sve je moguće. Moguće je čak izraditi backup vašeg uma i držati ga pospremljenog negdje u sigurnosti virtualne stvarnosti. Koliko će se često takav backup obnavljati ovisi samo o tome koliko imate novaca. Seljenje uma iz jednog tijela u drugo omogućava vam da gotovo beskonačno dugo živite. Sve što vam treba je novo tijelo – uzgojeno ili kupljeno.

Kakvog onda smisla ima ubiti jednog bogataša, kada će se zadnja pohranjena verzija njegove svijesti „upucati“ u novog klona, a on će nastaviti živjeti kao da se ubojstvo nije dogodilo? Još apsurdnije, zašto bi netko izvršio samoubojstvo bez da uništi i vlastiti backup? Upravo su to pitanja koja si Kovacs postavlja kada ga jedan takav bogataš unajmi da istraži njegovo samoubojstvo. Ponuda je to koju ne može odbiti – riješi misterij i kazna ti je otplaćena. Odbij ponudu i odrobijaj još stotinjak godina na ledu.

Čudno je zaroniti u budućnost u kojoj Zemlja ne predstavlja raj. Dočarana je više poput nazadne aristokratske zajednice u kojoj novac znači utjecaj i moć. Moćnici koji žive na vrhu hranidbene piramide gotovo da više i nisu dio stvarnog svijeta. Besmrtnost u određenoj mjeri uzrokuje otuđenost od ostatka zbilje, jer zašto se zamarati onime što će ionako proći?

Ne dajte se zavarati, pod okriljem dobrog SF-a skriva se pravi mali krimić koji zahvaljujući vrlo dinamičnoj radnji i neočekivanim preokretima nećete ispuštati iz ruke. Cijela je priča naravno, prošarana suptilnim ljubavnim zavrzlamama koje mu daju dodatnu čar i samo vas sve dublje uvlače u knjigu.

Gradeći priču na postavkama besmrtnosti i mogućnosti seljenja ljudske svijesti iz jednog tijela u drugo, Morgan otvara zanimljiva kako filozofska tako i sociološka pitanja, no na žalost na njih ne daje odgovore. Manjkavost filozofskog sadržaja, Morgan nadomješta vrlo surovim opisima svakodnevice onih nesretnika koji nemaju dovoljno utjecaja da bi si osigurali egzistenciju. No, oni ionako nisu temelji na kojima je roman građen, već više kulise koje pobuđuju dodatni interes za radnju, budući da čitatelj kroz ponašanje likova sam pokušava doći do odgovora.

Kroz neslužbenu istragu koju Kovacs provodi susreće se sa samim dnom društva koje je u čistoj suprotnosti s uzvišenim moćnicima. Kako to uvijek biva, odgovori na važna pitanja nikada se ne nalaze na danjem svjetlu, već ih je potrebno iskopati u kaljužama mračnih ulica, što tjera Kovacsa na smucanje po sumnjivim bordelima i automatskim hotelima otkrivajući pritom izopačenu realnost života nižih slojeva.

Hoće li Kovacs uspjeti razriješiti misterij ili ne, ipak vam neću otkriti. Reći ću još samo da je riječ o vrlo dobrom SF-u kojega vrijedi pročitati i koji će definitivno pronaći svoje mjesto na mojim ionako pretrpanim policama. Naravno, postoje i nastavci Digitalnog ugljika, a šuška se i da bi cijela stvar mogla prerasti u omanji serijal, što nam ostavlja samo jednu mogućnost – čekati prijevode nastavaka. Osobno se nadam da dolaze uskoro…

Alen Bjelopetrović Dax

Komentari

Alen Bjelopetrović

A. B. Dax je znanstvenik u nastajanju, ilitiga magistar kemije trenutno na doktorskome studiju. Ono malo slobodnog vremena što imam najčešće provodim s olovkom u ruci  bacajući misli na papir kako bi bar malo rasteretio skoro pa preopterećeni mozak. Ponekad uzmem fotoaparat u ruke i lutam po Pulskim šumama tražeći napuštene i skoro zaboravljene tvrđave dozvoljavajući im da me odvuku u neki drugi svijet, u neko vrijeme koje je odavno iza nas.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete