Trebala bih prestati spominjati svoju najbolju prijateljicu u svojim tekstovima, no naše su misli jednostavno misli koje trebaju završiti vani. Prije nego sam se vratila u Novi Sad, u svoj stan koji baš često zjapi prazan jer sam osoba čija je kuća put, moja najbolja prijateljica i ja došle smo do sjajnog zaključka. Na Balkanu ne postoje alkoholičari, zaključile smo nakon što smo gledale seriju čija glavna junakinja ide na sastanke anonimnih alkoholičara. Tko se u Hrvatskoj liječi od alkoholizma, osim Mladena Grdovića i mog prijatelja koji je morao na sastanke anonimnih alkoholičara jer je napravio neko sranje?

Na Balkanu se pije uvijek i svuda. Mislim da je u Srbiji još gore nego u Hrvatskoj. Ovdje na studentsku žurku dolaze osobe koje su prestare da bi bile studenti, osobe koje nikada nisu ni išle ne faks, jer zašto si ne bi dali razlog da piju?! Razloga je i previše. Odeš u birtiju totalno skenjan, nije ti do života i ovo je proljeće mnogima došlo kasno, ali tebi prerano pa ti se ne da živjeti. U birtiji zatekneš drugaricu i druga kojima jednako nije do života kao tebi.

Tehnologija je napredovala toliko da znaš kada i kako su sjebani drugi ljudi. Uvidiš da su svi nešto depresivni i nikako im ne odgovara ovo sunce. Zovu te da popijete pivo. No, ti sjediš u toj birtiji. Šutiš skupa s drugarima kojima je pomalo neugodno jer tema za razgovor imate, ali nije vam do riječi.

Popit ćete onda pivo jer – kome se ponedjeljkom da biti takav?! Svi znamo za to pravilo koje se nikada ne krši – NE POSTOJI JEDNO PIVO – pa ćete popiti i drugo. Odjednom vam se priča, čak se i smijete! Kasnije će doći vlasnik birtije i obavijestiti vas da se nekom tamo rodila kći pa ćete morati popiti jednu rakiju. Kasnije ćeš se posvađati s novopečenim ocem jer će govoriti da Joy Division slušaju samo šupci, a tebi je to najdraži bend. Nećeš mu reći više ništa jer osoba čiji je najdraži izvođač Đorđe Balašević nije vrijedna tvojih riječi. Otići ćeš iz birtije na vrijeme jer ujutro radiš. Pred vratima koje si pokušavao otključati pet minuta shvatiš da si možda i zakasnio, a ne otišao na vrijeme. Sutra će ti neki tamo pričati kako se napio sinoć da proslavi to što nije pio mjesec dana. Susjed ti je popio pola boce rakije jer je susjeda položila anatomiju.

Razloga je i previše, kažem vam! Kada si tužan, piješ da bi bio veseliji. Kada si sretan, piješ kako bi sreću doveo do još višeg nivoa. Kada te ostavi momak, ne preostaje ti ništa drugo nego da otvoriš bocu rakije i slušaš glazbu od koje suze liju u potocima. Kada ti je dosadno, pokušat ćeš se izliječiti pivom. Kada ti je zabavno, pivo je uvijek dobra opcija. Kada se posvađaš sa svojima, nazvat ćeš najboljeg druga, a za dvadeset minuta ljuto ćeš otvarati jednu limenku. Kada si ravnodušan i kada ne osjećaš baš ništa, popit ćeš koju da bi se emocije vratile tamo gdje im je mjesto. Razloga je i previše i svi to dobro znaju.

Danas je čudno biti onaj koji ne pije u izlasku. Imamo takvog jednog u ekipi, on tvrdi da se mi alkoholom kažnjavamo za sve ono što smo htjeli, a nismo uradili i ja mislim da je on u pravu. No, bez obzira na to što je u pravu, mi mu se čudimo i ponekad mislimo da je vanzemaljac. Teško je biti trijezan vanka. Svi su izobličeni, ne shvaćaš niti jednu njihovu foru, nekada ne razumiješ jezik na kojem pričaju pa se smoren vratiš doma.

A moj rodni grad, moji Vinkovci priča su za sebe. Tamo se na kave odlazi da bi se popilo pivo. Tržnica je mjesto gdje se okupljaju najveći alkoholičari, a kada ti je baš dosadno, odeš piti pivo s njima, zuriti u karirane stolnjake i slušati narodnjake koji se ne slušaju ni u Srbiji. Vinkovce izbjegavam u širokom luku jer oni iz mene izvlače ono najgore.

U Vinkovcima se sve mjeri u pivima i rakijama. Najveći si baja kada se vratiš doma nakon tri dana. U Vinkovcima te nazivaju ženskom bitangom kada možeš popiti više od većine muškaraca. U Vinkovcima piješ i kada ti se ne pije jer su tamo pijani svi baš uvijek. U Vinkovcima ti ni ne treba razlog, iako – razloga je i previše. Nekada se pitam gdje prestaje alkohol, a gdje počinju ljudi?! Priča o alkoholiziranju imam toliko da bih mogla pisati priče u nastavcima. Imate ih svi, znam…jer razloga uvijek ima, razloga je i previše.

Studentica filozofije. Vječni sanjar koji svijet gleda očima djeteta. Vjerujem u riječi, knjige, filmove, prirodu, glazbu i horoskop. Zaljubljena u ljubav. Prijatelj svih.

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.