Stojim na deku broj 7, kod čamca za spašavanje br. 7 i dišem. Nakon napornog dana, ovo su moji minuti kad sve utihne i nikog nema oko mene, slušam Balaševića i tonem u sebe. Pronalazim sitne trenutke radosti u ovom međuljudskom postojanju. Sitnice zbog kojih se nasmijem sama sebi. Pronalazim nove oluje koje se dižu u meni. Ima li odgovora?

Aerosmith podiže oblak prašine oko mene “There’s a hole in my soul that’s been killing me forever…” Nasmijem se jer ovde dok putujem za Bahame, osluškujući sopstvene dubine, uspjevam zakrpiti jedra svoje duše. Ovo je mjesto koje te rastavi na komade i detonira svaku misao, ali te ujedno i sastavi tako da budeš nešto potpuno isto sa novim sjajem. Ovo je mjesto gdje duhove možeš da baciš ajkulama ili da potpuno umreš. Ovo je mjesto gdje ćeš otkriti da si mnogo više čovjek nego što si zamišljao. Ovo je mjesto gdje sam našla svoje želje od kojih sam bježala godinama.

Odrasla sam na potpuno drugačiji način, a opet toliko slično većini mojih vršnjaka. Moje odrastanje me učinilo preosjetljivom i nesigurnom. Gledala sam ljude oko sebe i tražila sve ono što ne želim biti. Zatvarala sam se i bježala od sopstvenih strahova misleći da ću sebe zaturiti u nekom dijelu svijeta. A evo, danas izgubljeno lutam potpuno svjesna da su one želje koje sam željela da ugušim jastukom u sebi, ustvari jedino što mi je bilo potrebno. Ironija, je l’ da?

Možda nikad nisam uspjela do kraja da razumijem moje povlačenje u sopstvene predjele i moje nerazumjevanje zvijezda i bosih tabana na mokroj zemlji. Ovde, na ovom bogu iza leđa mjestu sam uspjela da pronađem ispucale tragove koje sam ostavila ko zna kad iza sebe. Izgleda da treba da potoneš da bi izronio. Izgleda da sve do sad nisam ni znala da se davim u sopstvenom bježanju.

Rekli su mi da sam ovde postala tužna zbog nostalgije i daljine. A nisam.

Ovde sam postala osjetljivija nego inače jer ovde svaki nerv ispod kože osjećam. Trepavice mi smetaju jer znam da je sve što želim sad daleko od mene, a ja i dalje gledam u zvijezde, tražim sazviježđa davno izgubljena i shvatam – biti čovjek i biti žena je slično žongliranju u cirkusu života. Moram se opredijeliti za jedno. Da li je takav izbor uopšte moguć? Kako znati kad treba da budeš jedno, a kad drugo?

Još uvijek nisam prestala da vjerujem u snove. Još uvijek nisam prestala da vjerujem u ljubav. Još nisam prestala da sanjam Škotsku i Njega kako me drži za ruku kroz život. Vjetar me miluje po licu i dok me mrak grli uz sebe shvatam, ovde, udaljena od ljudske vrste – osmijeh je najvrijednija valuta.

Propustila sam toliko toga u životima prijatelja i porodice za ovo kratko vrijeme, ali sam toliko toga i dobila. Nalazim se na okeanu i svakog četvrtka sam na Bahamima. Koliko ljudi sanja da dođe ovde i štedi za to? Preplavi me zahvalnost i shvatam koja je vrijednost životnog iskustva. Koliko će me sve ovo ojačati i dušu mi proširiti za neki metar platna na mojim jarbolima postojanja. Za nedelju dana preploviću dobro poznati put Titanika iz Njujorka do Sautemptona, preko Atlantika. Koliko njih to nikad ne doživi? Istina, mnogo vrijedniji od toga je njegov dlan i ljubav kojom me hrani kad počnem da propadam, ali ovde, u nikaddođiji počneš da razaznaješ tišine i kad srce najjače udara.

Od prvobitnog šoka, danas su ostali djelići. Ostala su zaleđena zrna soli, flaširana kad jednom more presuši da ih raspem. U njima po jedan uzdah i želja. Podignem glavu i vidim Mliječni put tako čisto i Malog Medveda i pomislim da ipak na neki način jesam srećna. Jer ovde sam otkrila dijelove sebe za koje nisam znala da su postojali. A gdje ćeš ti sebe naći?

Selma Šljuka

Komentari

Ko sam ja? Najmlađe dijete moje porodice. Diplomirani inžinjer (aha, jesam) e-komunikacija. Kažu i da sam pjesnik. Rođena u Crnoj Gori, i nasukana na njene hridi. Vegan koji vjeruje u bajke, i ljubav. Ponosna vlasnica (trenutno) tri knjige poezije, "Deseto nebo", "Maloljetni suncokret" i "Pjesme od krvi". Zaljubljena u more i nebo. Eto, čovjek sam. Žena sam. Pratiti me možete i na blogu: tostokucanijesrce.blogspot.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.