Dian Fossey: Žena koja je živjela s gorilama

„Kada spoznate vrijednost svega života, manje zdvajate nad prošlošću i više se usredotočujete na očuvanje budućnosti.“

Na izoliranom proplanku u planinama Virunga krici užasa odzvanjaju ranojutarnjom maglom. U zoru, 27. prosinca 1985. godine, istraživačica divljine Dian Fossey pronađena je mrtva, ubijena u brutalnom napadu mačetom, udaljena samo dva metra od otvora kojeg je napadač izrezao u zidu njezine kabine na vrhu proplanka.

Zanimljiva je ova priča o osobi koja je ostavila sve, samo da bi se brinula o životinjama kojima je prijetilo istrebljenje.

Dian Fossey rođena je 1932. godine u San Franciscu. Otac George E. Fossey III. radio je za jedno osiguravajuće društvo, a majka Kathryn “Kitty” Fossey bila je fotomodel, te su se kada je Dian bilo samo 6 godina razveli. Dian, zbog majčinog protivljenja, nikada nije bila u kontaktu s ocem,  a nikada nije imala ni očinsku figuru u majčinom novom suprugu- Richardu Priceu. Price nikada nije prihvatio Dian kao vlastitu kći te se Dian boreći se s osobnom nesigurnošću kao način stjecanja osjećaja pripadnosti, počinje zanimati za životinje.

Tijekom školovanja mijenjala je smjerove iz ekonomije, kemije i fizike, sve do 1954. godine kada je stekla diplomu iz radne terapije bolesnika u rehabilitaciji. Preselila je u manju sredinu i radila na rehabilitaciji seoske djece. Voljela je taj rad, pogotovo jer je tamo mogla i brinuti o bolesnim životinjama.

Dian i Digit

Nakon što su joj prijatelji pričali o ljepotama Kenije, Dian 1963.godine podiže kredit i sama odlučuje posjetiti Afriku.  Na tom je putovanju upoznala bračni par zoologa Leakey koji su se bavili proučavanjem čimpanzi i par fotografa koji tada snimali emisiju o planinskim gorilama. Upravo se s njima uputila u potragu za gorilama kroz džunglu na planini Virunga u Ugandi. Tu se prvi put susrela s gorilama i fotografirala se s njima. Ubrzo, putovanje je završilo, a Dian nikada nije zaboravila gorile.

Nakon samo tri godine, njezina  želja da ponovno vidi gorile ponovno se ostvaruje. U Kongu je kratko boravila kod Jane Goodall kako bi promatrala metode istraživanje čimpanzi. Neko vrijeme Dian je promatrala Goodall i njezine metode proučavanja te u suradnji s fotografom Alanom Rootm, 1976. započinje terenski rad s ciljem promatranja gorila u svom prirodnom staništu u Kongu. Kamp im je u biti bio šator veličine približno 3×5 metara koji joj je služio kao radna i spavaća soba, kupatilo i prostorija za sušenje odjeće. Jelovnik je najčešće bio popunjen raznim varijantama krumpira uz dodatak lokalnog povrća. Koliko je bila posvećena cilju govori činjenica da se živeći u šatorima, Dian jednom mjesečno spuštala do automobila u podnožju planine i vozila u dva sata udaljeno selo kako bi obnovila zalihe hrane i ostalih potrepština.

Godine 1967. Dian odlazi u Ruandu, osnivajući tamo Karisoke centar za istraživanje. Među lokalnim stanovništvom postala je poznata kao Nyirmachabelli, što u doslovnom prijevodu znači „Žena koja živi sama u planini.

Gorile koje je tamo proučavala znale su samo čovjeka kao lovokradicu te ih je isprva morala proučavati s velike udaljenosti. Prije njenog dolaska, krivolovci su često korumpirali čuvare nacionalnog parka kako ih ne bi ometali u krivolovu na mladunčad gorila za prodaju zoološkim vrtovima. U slučajevima opasnosti za mladunčad, čopor gorila običava krenuti u borbu do smrti, tako da su krivolovci često morali usmrtiti čitav čopor odraslih da bi oteli mladunčad za preprodaju. Fossey je pronašla i novčana sredstva za plaće četiri djelatnika koji su imali zadatak uništavanja zamki za gorile. U četiri mjeseca 1979. uništeno je 987 zamki koje su postavili krivolovci.

A gorile? Nakon mnogo dana promatranja napokon je stekla njihovo povjerenje. Imitirala je njihova kretanja, njihova češkanja i način hranjenja kako bi se što više opustili uz nju. Često ih je u vremenu dok je provodila s njima skicirala te im  po načinu ponašanja davala imena. Sa svakim je njihovim susretom vodila dnevnik  i bilježila njihovo ponašanje. Posebnu je povezanost stekla s mužjakom gorile kojeg je nazvala Digit. Kada ga je pronašla, Digit je imao 5. godina i nije imao prijatelje među gorilama vršnjacima.

Za gorile je često znala reći da su „Dostojanstveni, visoko socijalizirani nježni divovi s individualnim osobnostima i jakim obiteljskim vezama.“

Za vrijeme lova u kojem je ubijen Digit, Dian je uočila zanimljiva djelovanja koja je taj gorila poduzeo kako bi zaštitio svoju skupinu. Zadobio je pet  prostrjelnih rana prije nego je ubio psa lovokradice i tako je omogućio bijeg za 13 gorila koje su se našle u tom dijelu šume za vrijeme napada. Krivolovci su raskomadali Digitovo tijelo i prodali njegove šake za izradu pepeljara. Nakon što je Digitovo tijelo pronađeno, Fossey i njezini suradnici pronašli su jednog od lovokradica, koji je pak izdao ostalu petoricu iz njegove skupine. Troje od njih su kažnjeni zatvorom.

Nakon toga, Dian je osnovala zakladu nazvanu po ubijenom gorili s ciljem prikupljanja novaca s kojim bi mogla financirati sprječavanje krivolova. Smrti nekih od njezinih najdražih gorila dovele su do toga da se manje posvetila znanstvenim istraživanjima i više se okrenula zaštiti gorila. S vremenom su njeni suradnici i ona započeli koristiti sve agresivnije metode zaštite gorila od lovokradica: uništenje zamki, prijetnje i zarobljavanje lovokradica, podmetanje požara u lovačke logore, te zadržavanje njihove stoke za razmjenu za uhvaćene gorile. Fossey je također stalno poticala lokalne policijske dužnosnike na provođenje zakona te im pomagala u istragama.

Dian je pronađena mrtva krajem prosinca 1985. godine. Posljednji zapis u njezinom dnevniku bio je: „Kada spoznate vrijednost svega života, manje zdvajate nad prošlošću i više se usredotočujete na očuvanje budućnosti.“ Budući da nije bilo dokaza pljačke pretpostavlja se da je to bila osveta krivolovaca protiv kojih se uporno borila.

Pokopana je uz grob Digita, gorile s kojim se posebno zbližila.

 

Ana Čaić Blažević

Komentari

Ana Čaić Blažević

Pozdrav svima! Moje ime je Ana i upravo čitate moj osvrt. Veliki mi je san osvojiti zgoditak na lotu- kad nemam neku bogatu tetu-  i otvoriti mali book shop gdje bi svoju ljubav prema knjigama dijelila sa malim i velikim čitateljima. Dok se to ne ostvari, uživam u vlastitom kutku koji sam stvorila u domu, ispijajući kavu i čitajući velike količine knjiga koje rado dijelim sa svojim prijateljima. Moje osvrte možete pročitati u kolumni Čitajmo zajedno a možete me i popratiti i na  FB stranici i blogu Bibliomanija. Svi ste dobrodošli! <3

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete