Bila je…

Bila je sve samo ne obična. Glasna, brza, poletna, a istovremeno opet tako prokleto letargična i sjetna. Voljela je blues, uživala u dimu cigare i tonula… tonula u bezdan svojih crnih zjena uguranih u smeđa jezera. Bila je sve samo ne obična i budi sretan ako si je ikada sreo, a kamoli volio…

Koliko puta ste čitali odu o ženi koja voli ili je voljela strasno? Ili možda bolje da pitam, koliko ste samo puta uočili napisanu taštinu obavijenu u baršun riječi, a da je niste razumjeli? Koliko puta ste čitali o sebi, a da niste znali da je baš o vama pisano? Koliko puta ste se zamislili nad svojim odlukama koje ste donijeli brzim treptajem oka? Koliko puta ste se vraćali da bi ponovno znali krenuti?

Nikada nisam patila na „velike riječi“ ili „velike stvari“, jer riječi se pregaze, a stvari polome. Nikada nisam požalila zbog onog što tog trenutka činim, ne znajući da će mi možda sutra gorčina zamračiti um. Nikada nisam rekla ono što sam htjela reći tada, jer nisam imala hrabrosti priznati. Zato danas pišem odu o onoj koja je bila, ali koja i danas jest. Odu o onoj koja je snila, ali i danas nije sto posto u javi. Danas pišem o njoj. Danas pišem tebi, za sve ono što ti nije nikada rekla o sebi. Za sve ono što sam ćutanjem skrivala od drugih, jer danas sam za tebe „ona koja je bila“, a ne „ona koja jest“

Jesen je već debelo zatvarala svoja teška hrastova vrata za sobom, a ja? Ja sam snila snom medvjeda, uljuljana u svu raskoš hladnih maglovitih jutra. U svu sjetu promenade. U sve košmare koji su igrali igre u mojoj glavi. Nikada nisam voljela brzo, samo žestoko i nenadano. Što opet nije isto, a odiše sličnošću. Nikada nisam govorila teške riječi, poput „volim te“ u par koraka koje sam napravila prema nekome. Nikada nisam. Ali, te jeseni nešto se prelomilo, nešto se polomilo i ja sam pala kao pokošena u ponor tvojih očiju. I rekla ti tiho na uho dok si spavao „sanjaj me“.

Nespretnom mišlju i idejom o sreći zagrlila sam ti srce, obavijajući se oko njega kao bršljan. Obavijajući se i trujući ti razum. Nesvjesna tebe i tvojih pipaka kojima si se i ti već dobrano obavio oko mene i otrovao svaki atom mojeg bića svojom ljepotom.

Ako napišem kako bili smo mladi, lagat ću. Ako napišem kako nam je kemija pomutila razum, nijekati ću. Sve osim istine danas bi bilo tako krivo, jer danas ti želim reći ono što nisam tada. Danas neće biti ružnih riječi, jer danas je sada. Danas ti priznajem, ti si bio sunčana strana mojih mračnih ulica koje i danas pamte ritam mojih koraka, ali si na kraju ujedno bio i moje najveće razočarenje koje me ostavilo da ležim na samrti posred puta do crnog groblja slonova. Ti i samo ti, tada si bio moj najdraži san, a već brzo postao moja najgora noćna mora. Mora iz koje nisam izlazila godinama. Mora koja me gušila noćima. Mora koja je morala prestati. Mora iz koje sam se morala probuditi. Bez tebe.

Nisu prave ljubavi najtužnije. Najtužnije su one koje nisu trajale, a bile su vrijedne truda.

Ta jesen i danas mi je u sjećanju kao najljepše doba u kojem sam boravila. Ta jesen i ta zima nosile su me godinama. Samo zato što sam se uvijek imala gdje vratiti u vrijeme oluja i nevremena. U svoju sigurnu zonu u kojoj sam bila sretna. I danas sam sretna, da se razumijemo. I danas imam taj svoj neki mali svemir u koji bježim od loših dana, ali se sa sjetom vraćam u tu jesen, jer nisam rekla sve što sam htjela. Nisam učinila više. Ne u ime ljubavi. Ne u ime nas, već u ime ostalih dana koje ćemo proživjeti razdvojeni jedno od drugog. Nepoznati kao stranci. Odrasli sa svojim životima i nekim novim ljubavima. Sami bez sebe.

Iva Matijaško Degač

Komentari

Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik - i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r'n'r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj "lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna" - koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete