Mašta može svašta

Mašta je onaj malen svijet koji nas tjera naprijed. Svijet u kojem su sve karte posložene baš onako kako mi to želimo i svijet koji razvijamo u potpunosti nam je naklon. Mašta nam dozvoljava da budemo heroji svoje životne priče, izbjeglice okrutne realnosti i putnici na besplatnoj vožnji kroz nešto apstraktno. Mašta može biti i dvosjekli mač. Za mnoge od nas ona predstavlja cilj prema kojem trčimo, pokretač stvarnosti ili pak malen svijet u kojem se kratkotrajno zadržavamo. Za neke ona pak predstavlja tek sredstvo koje gura dublje u ponor depresije. No današnji tekst neće biti onaj o depresiji i sivilu. Upravo suprotno! Današnji tekst, kao i sama mašta, odvesti će nas u jedan malen svijet u kojem će se (nadam se) zagrijati mnoga srca.

Vratimo se svi zajedno malo u djetinjstvo. To je period kada se mašta najviše hrani na nama, a i mi na njoj. U tom periodu kada nas još ne zaposjedaju brige stvarnoga svijeta naša se mašta manifestira u nešto gotovo opipljivo. Tko od nas kao dijete barem jednom nije postao liječnica, vatrogasac, policajac, kaubojka, veliki ubojica zmajeva? A tada odrastemo i društveno je prihvaćeno da prerastemo taj svijet. Ili? Svi znamo za umjetnike, a umjetnici su ljudi koji zadržavaju maštu djeteta i imaju dar pretočiti upravo tu maštu u nešto opipljivo. Srećom, ja imam privilegiju i ponizno se mogu svrstati u skupinu onih čija mašta nije izblijedila ni u trenutku kada je stvaran život zakucao na velika vrata. Upravo sam zbog toga prije nekoliko mjeseci imala čast provesti nekoliko sati okružena onima čija mašta još uvijek može svašta-školarcima osnovne škole. Imala sam priliku pričati s dvije skupine- prva u kojoj su bila djeca prvog i drugog razreda, te druga skupina u kojoj su bila djeca trećeg i četvrtog razreda. O čemu smo razgovarali? O knjigama i mašti, naravno.

Iako sam sama zakukuljena u neki svoj svijet mašte u kojem stvaram knjige i priče, rad s djecom vratio me unatrag, na mjesto gdje mašta uistinu šeće svuda oko nas. Tako je prva grupa, onih najmlađih školaraca, u nekoliko trenutaka stvorila strašnog zlatnog zmaja koji u učionici čuči iza ormara i čeka zlu vješticu koja želi nauditi djeci. Zmaj ju čeka i ne pokazuje se baš tako često, ali je tu i čuva ih sve. On ima predivna velika krila i zelene oči, a postaje velik tek kada staje u obranu.

Starija grupa je pak pričala o strahovima koji ih proganjaju onda kada ostanu sami. Mnogi od tih strahova su potaknuti fiktivnim likovima koje su imali prilike vidjeti na filmu ili internetu. To su čudovišta koja su i nas same terorizirala dok smo bili djeca (duhovi, klaunovi, demoni…). No i ta odvratna čudovišta mogu biti pobijeđena maštom u kojoj su djeca veliki i jaki ratnici od kojih zaziru.

Sada vas nisam prosvijetlila, zar ne? Svi mi znamo kako djeca imaju neograničenu maštu i nije mi bio cilj na to vas podsjetiti. Cilj mi je podsjetiti sve nas na onaj žar i neupitno vjerovanje u plod naše mašte. Podsjetiti nas sve na onaj pogled u dječjem oku koji vam ne dozvoljava da ne vjerujete. Ako oni vjeruju da se iza ormara nalazi strašan zmaj, tada i vi morate vjerovati, ma koliko bizarno bilo, da je taj zmaj stvaran i da ih čuva.

Zašto onda kada odrastemo prestanemo vjerovati da se naši snovi, naša mašta, mogu pretvoriti u stvarnost? Zašto prestajemo vjerovati u sebe i počnemo vjerovati samo u ono što nam je društvo nametnulo? K vragu, zašto jednostavno ne stanemo i postanemo ono što izaziva sreću? Svi mi imamo demone, duhove i klaunove koji nas svakodnevno progone, no ne smijemo zaboraviti da negdje iza ormara čuči i zlatni zmaj koji nas može osloboditi, ali samo ako mu dozvolimo. Pa, dragi moji, dozvolimo si da nam mašta bude hrabrost. Dozvolimo si da izmaštamo svjetove i vlastitu sreću. Zašto ne?

Jelena Hrvoj

Komentari

Jelena Hrvoj

Jelena Hrvoj rođena je 17. travnja 1987. godine u Zaboku. Danas živi i radi u Poznanovcu. Po zanimanju je grafička dizajnerica. Prvi roman, psihološki triler „Štorka“, objavljuje 2014. godine, a 2017. godine izlazi i drugo izdanje. Horor „Durgina kuća“ objavljuje 2016. godine. Krajem 2017. godine objavljuje treći roman, nastavak psihološkog trilera „Štorka“ pod nazivom „Štorka Manifest“. Osim romana Jelena piše kolumne za online časopis „Kvaka“ u kojem je i jedna od urednika, te vodi blog pod nazivom „Blogodakanje“. Uz pisanje, Jelena se bavi ilustriranjem, te crtanjem. Do sada je održala nekoliko samostalnih izložba slika, te je ilustrirala jednu zbirku poezije.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete