Etiketirana razvodom

Kako je društvo poprimilo neke naizgled demokratske režime, tako su se generalno neke stvari izmjenile. Žene su kao počele da se bore za svoja prava i sve je više onih koje ne žele da trpe ničije maltretiranje, što je dobra stvar. Međutim, kao i svugdje tako i ovdje se teorija malo više razlikuje od prakse. Zakon kaže da su muškarac i žena ravnopravni u braku, da dijele imovinu, da imaju jednaka prava i obaveze, da zajedno doprinose boljitku u bračnoj zajednici. Sve je to lijepo napisano, sve je čak i usmeno ponovljeno kad su nasmijani  sklapali brak pred matičarem. Čak su i potpisali kako bi dali neki vid garancije da će to stvarno biti tako. Ali šta se zapravo dešava? Da li ta ravnopravnost postoji zaista u živućem svijetu? Da li žene zaista jesu ravnopravne ili je to sve samo igra riječima?

Ne, nisu zaista ravnopravne. Nisu ni jednake. Vjerovatno nikada neće ni biti jer ovdje jednostavno živi i opstaje samo zatupljeni balkanski mentalitet koji nalaže da je žena ispod muškarca. Da je manje važna od muškarca. Da je stvorena da bi njega dvorila i zadovoljavala njegove potrebe. Kada ona odluči da to ne želi, ona ne valja.

A što ne valja? Što je pogrešno protumačila smisao bračne zajednice pa je očekivala da će postojati harmonija i sklad između nje i njezinoga supruga? Pogrešno je što bira ne biti ničiji slugai rob do  kraja života? E pa polako. Imamo i za loš brak odgovarajući pravni lijek. Da, pričam o razvodu. O razvrgnavanju te sulude zajednice u kojoj nema ljubavi, poštovanja i zajedništva. Zajednice koja nema one osnovne konstitutivne elemente koje bi trebalo da ima da bi postojala. Međutim, kao što sam već rekla ovdje kod nas je i dalje na snazi snažni patrijarhalni balkanski režim te su moralne posljedice razvoda nekome strašne i kobne. Standard: nekome majka, nekome maćeha.

Muškarac koji se razvede je okej tip skroz. Opet je momak. Nastavlja da živi kao da nikada nije ni bio u braku. Šta više, svi će imati razumjevanja za njega pošto ga je vještica sigurno godinama gušila pa nije mogao ni disati jadan. Familija je odavno zaboravila i kako izgleda,  nikoga nije zvao još otkada, ali to je sve ona  kriva; ona mu sigurno nije dala. Vidite kako sada redovno dolazi kod mame, samo što se uselio u kuću nije. Falilo mu je to sigurno, taj osjećaj doma. Ona aždaja sigurno nije znala tako da ga dočeka. On ostavi mami košulje da mu opere i ispegla jer on to tako voli kad mu ona sredi. On dolazi na ručak jer voli kako mama njemu kuha. Sve je to iz ljubavi. Tako će reći. Niko neće biti iskren pa reći da je to nesposobna kretenčina koja je godinama živjela na grbači te jadne žene koja je napokon smogla snage da ga otjera tamo gdje je odavno trebala. E taj vam dio negdje svi prećute.

Imamo i dio gdje razvežu taj isti jezik do poda. To vam je onaj kad se priča o njoj. O ženi koja se razvela. Ma to je raspuštenica. Nerijetko i kurva, aždaja, goropadnica. To da je valjalo bilo bi zadovoljno mužem i životom. Ovako vidi je molim te, ona se našla pametna da se razvodi. I sad umjesto da se poklopila negdje u nekoj mišjoj rupi po glavi ona hoda po gradu. Zamislite hoda po gradu! Strašno i nečuveno.

Propali brak iza sebe znači da u tom braku žena nije valjala logično. Muškarac valja kakav god da je. Pa otkud njoj smjelosti da ide da traži sreću u životu? E vidite, ovdje onaj dio o majci i maćehi dobija smisao. Ako si žena, kriva si ma šta da je bio uzrok za razvod braka. Ako te je tukao sama si kriva, ako te je varao sigurno mu nisi bila dobra. Kako god da se okrene ti si ta koja je kriva.  Ako odlučiš da ti je dosta trpiti budalu e onda te nema gore. Ali znaš šta? Zajebi ti to sve što se govori i priča. Debila nemoj trpiti ni minut. Ove što pričaju ne slušaj i gledaj sebe i živi svoj život. Da, imaćeš etiketu na leđima kao da si najveći kriminalac ali nećeš više imati budalu za vratom. Da, ti nećeš moći nastaviti život tamo negdje gdje si ga započela jer više nisi ista. Rađala si, tijelo se izmjenilo ti si sazrela. Svejedno, imaćeš sebe takvu kakva jesi i moći ćeš sama svom životu da daješ tempo koji ti odgovara i da mu tako tražiš smisao.

Zapamti da si dala sve od sebe  i da nisi ti kriva. Svaki put kad posumnjaš sjeti se onih bračnih odredbi kojima ste jedno drugom obećali da ćete poštovati, pa se isto tako sjeti koliko njih je on ispoštovao. Nijednu ili jednu? Dakle, nema se tu šta pričati. Ravnopravnost je i dalje samo ideja u teoriji. U praksi je nešto sasvim drugo. U praksi se moramo držati sebe i boriti se za sebe. Ne trpi budalu, ne trpi ništa što te čini nesrećnom i idi naprijed ka svojoj sreći. Pa šta ako si etiketirana? Ti to prihvati kao jedan pogrešan potez i idi dalje. Niti si ti jedina, niti je on jedini! Ko zna možda on sutra nekoj drugoj bude najbolji na svijetu. Šta znaš šta ti život nosi? Bitno je samo da se ne trpi ono što je loše. Ako ne ide ne ide. Postoji rješenje –  iskoristi ga! Ali nikada nemoj da prihvatiš biti nesrećna.

Svoju sreću duguješ samo sebi. Čak i ako ćeš do kraja života nositi etiketu raspuštenice.

Aleksandra Bursać

Komentari

Aleksandra Bursać

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete