Sa sedamnaest sam odlučila skinuti vijke s kreveta, na podu sobe ostaviti samo madrac, obrijati glavu i mrziti cijeli svijet. U mojim je očima svijet nalikovao paklu. Bila sam odustala od svega. Nisam se više trudila oko škole, prestala sam učiti, nije me zanimalo gotovo ništa.

Autoritete nisam priznavala. Profesori su mi bili najveći neprijatelji. Prezirala sam svoj grad i ljude u njemu. Bježala sam iz škole i penjala se na Pikovu zgradu koja na sebi nije imala vrata ni prozore. Zavlačili smo se u njezine prostorije prepune stakla i smeća. Sunčali smo se na njezinom krovu, pili pivo i pušili cigarete koje smo izvlačili iz mekog pakiranja.

Kosa mi je bila neuredna, tenisice poderane, a oči uokvirene crnom bojom. Bila sam bahata klinka koja je ispod sve te poderane odjeće bila jedno sasvim krhko biće koje je patilo. Svijet za mene tada nije bio nimalo fer. Netko je odlučio uzeti mi majku i ostaviti me samu i izgubljenu sa sedamnaest. Kome da sada pričam o slomljenom srcu? Kako sada da izostajem iz škole kada ne mogu kontrolirati suze? Tko će se sada živcirati što sam neuredna?

Teško je proživljavati pubertet bez majke. Svijet mi se raspao te zime, a ja sam ga uporno pokušavala sastaviti na krive načine. No, nije taj period bio potpuno siv. Imala sam svoje prijatelje, duge vožnje biciklima, ležanje na brdu iza omiljenog kafića, gledanje u mjesec i zvijezde, bose noge, vreli asfalt i hladnu travu.

Nisam ja tada ni znala što je svijet. Nisam bila svjesna koliko vrijeme brzo prolazi. Nisam imala pojma da će mi kasnije biti žao što nisam učila više. Nisam znala da mi svijet ima puno toga za ponuditi i da ću jednom htjeti nešto i ja dati njemu. Kroz godinu dana počela sam mu davati svoje riječi. Svijet je za mene tada postao vječna inspiracija i mjesto iz kojeg kradem riječi i dajem im novi oblik.

S dvadeset i dvije ostavila sam se poderane odjeće, prestala sam se šminkati i radila sam stvari koje ne bi trebala raditi osoba koja ima dvadeset i dvije. Pravila sam krive izbore. I dalje nisam imala pojma što je svijet. Nisam znala da je to mjesto koje te može užasno povrijediti ako ne paziš. Birala sam krive ljude i krive puteve. Bila sam nevjerojatno samodestruktivna, a to tada nisam niti shvaćala.

Svijet je za mene tada bio izlasci kojima nema kraja, nezdrava veza i prijatelji koji to nikada nisu ni bili. Svijet je tada za mene bio najdraži kafić u kojem sam postala dio inventara. Svijet je tada za mene bio mjesto u kojem sam apsolutno izgubila sebe. Nisam znala tko sam, tko želim biti i tko sam uopće bila. Prestala sam pisati, prestala sam slikati, prestala sam voljeti sebe. Nisam radila ništa od onoga što me nekada činilo sretnom. Svijet je tada bio mjesto na kojem sam bila nesretna. Bila sam nesretna jer sam nestala iz svijeta i svijet je nestao iz mene.

S dvadeset i sedam svijet gledam potpuno drugim očima. Svijet je za mene mjesto na kojem želim nešto ostaviti, mjesto s kojeg želim uzeti što više mogu. Kada kažem uzeti, ja ne mislim na novac, ne mislim na stvari. Svijet je mjesto kojem želim ukrasti što više osmijeha, ljubavi, nadahnuća i melodija od kojih postaneš opijen. Svijet je mjesto koje mogu učiniti onakvim kakvim želim. Svijet je čarobno mjesto koje će (ako se potrudiš) igrati po tvojim pravilima. Svijet je danas za mene mjesto koje može dati toliko toga, ali i uzeti sve ako je tebi svejedno. Meni je prestalo biti svejedno. Prestala sam mrziti sve oko sebe.

Prestala sam biti bahata, ljuta klinka kojoj su drugi krivi za sve. Svijet me naučio da se nosim s posljedicama nakon učinjenih akcija. Naučio me da nitko neće učiniti stvari koje trebam učiniti sama.

Svijet je postao mjesto u kojem vidim i osjetim ljubav posvuda. U deset se godina svijet potpuno promijenio, ovaj svijet vani, ali i onaj svijet u meni. Moj je svijet postao ljepši. Moje ga oči gledaju na nov način. I ja sam nova. Nova ja uživa u nedjeljama, dugim šetnjama i odlascima u prirodu. Novoj meni riječi su ponovno postale centar svijeta. Više pišem, više slušam, više osjećam. Moje oči sve gledaju na nov način. I ja sam nova, i ja sam sretna.

Nina Bljak

Studentica filozofije. Vječni sanjar koji svijet gleda očima djeteta. Vjerujem u riječi, knjige, filmove, prirodu, glazbu i horoskop. Zaljubljena u ljubav. Prijatelj svih.

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.