Voynichev rukopis

Ljudi su uvijek opsjednuti tajnama. A pošto su bili opsjednuti, tada su ih pokušali i otkriti. Tajni vojni podaci, ljubavna pisma. Koriste ih ljudi različitih interesa i zanimanja: vojnici, bankari, prijatelji, ljubavnici… Ako znaš šifru možeš ući u neku tajnu odaju, otključati sef, bicikl, podići novac na bankomatu, otključati mobitel ili prenijeti vojnu tajnu.

Kroz cijelu povijest čovječanstva postojala je potreba za sigurnom razmjenom informacija. Problemom sigurne komunikacije bavili su se već Egipćani i Indijci prije više od 3000 godina i od tada do danas osnovna ideja se nije promijenila – prenijeti neku poruku s jednog mjesta na drugo što je sigurnije moguće, tj. napraviti algoritam koji bi omogućio skrivanje originalne poruke tako da bude, u idealnom slučaju, potpuno nerazumljiva osobama koje bi neovlašteno došle u njen posjed. Prve korištene metode nisu bili složeni matematički algoritmi nego se počelo korištenjem alternativnih jezika koji su bili poznati samo malom broju ljudi. Razvoj složenijih metoda sigurne komunikacije počeo je tek razvojem pisma, što je omogućilo da se bilo koja informacija prikaže određenim brojem znakova koji bi, nakon upotrebe određenog ključa, formirali ponovno početnu poruku. S vremenom se javila i ideja prikaza slova drugim simbolima. Primjeri koji su i danas u upotrebi su: Morseov kod, Braille-ovo pismo i ASCII kod.

Prije ili kasnije i najtajnije tajne bile su otkrivene a tekstovi pročitani.

No još uvijek se jedan tekst, ističe iz mase nekriptiranih tekstova. Tekst koji stoljećima prkosi pokušaju odgonetavanja tajne koje sadrži. Od njena otkrića 1914., ova knjiga bila je objekt intenzivnog proučavanja od strane mnogih kriptografa, uključujući neke od vrhunskih američkih i britanskih vojnih kriptografa. Nitko od njih nije uspio dešifrirati niti jednu jedinu riječ knjige. Knjiga je postala sveti gral kriptografa i povjesničara.

Voynichev rukopis

Voynichev ruopis je misteriozna ilustrirana knjiga nepoznatog sadržaja,  napisao ju je nepoznati autor na 272 stranice prije nekih 600 godina na još uvijek nepoznatom jeziku. Na te 272 stranice, od kojih se neke otklapaju, nepoznatim pismom je ispisano 170.000 znakova u 35.000 riječi. Tekst je pisan ptičjim perom, s lijeva na desno, a autor je koristio abecedu koja je imala 20-30 distinktivnih znakova. Analizirajući kvalitetu pisanja (brzinu, trud i krivulje), potvrđeno je da je autor pisao s lakoćom, tj. nije koristio nikakve reference za pisanje, što upućuje na to da je misteriozni pismo autoru bilo blisko.

Originalni autor rukopisa je ostao nepoznat, a analizom je utvrđeno da ova misteriozna knjiga datira između 1404. i 1438. godine. Pisana je na pergamentu napravljenog od tanke teleće kože. Prvi potvrđeni vlasnik rukopisa je bio alkemičar Georg Baresch koji je poslao kopiju rukopisa kriptologu Athanasiusu Kircheru, koji je imao uspjeha u dešifriranju. Pismo koje je Baresch uputio Kircheru 1639. godine prvi je sačuvani dokument u kojem se spominje misteriozni rukopis. Kircher se zainteresirao i tražio je da mu pošalje original, što je Baresch odbio. Nakon njegove smrti, rukopis je naslijedio njegov prijatelj Johannes Marcus, rektor praškog sveučilišta, koji je Kircheru poslao original s popratnim pismom 1666. godine. Rukopis je s ostalom Kircherovom korespondencijom pohranjen u knjižnici tadašnjeg isusovačkog sveučilišta Collegio Romano u Rimu i vrlo je vjerojatno je tamo ostao sve do kada su postrojbe Viktora Emanuela II osvojile grad 1870. godine. Nova talijanska vlada je oduzela mnogo toga Crkvi, pa i spomenutu knjižnicu. Isusovci su potajno prebacili sve knjige sa sveučilišta u privatne knjižnice, a rukopis je prebačen u Villu Mondragone, seosku palaču van Rima koja je bila u vlasništvu Isusovaca.

Oko 1912. Collegio Romano odlučio je prodati nekoliko knjiga zbog oskudice, a Wilfrid Voynich je kupio 30 knjiga i među njima taj tajanstveni rukopis koji je po njemu dobio ime.

Koja se tajna krije iza napisanih i još nedešifriranih redova?

U samom tekstu nisu vidljive greške ili ispravke, a stil pisanja je takav da se čini kako se ne radi o kodiranom tekstu. Rukopis sadrži više od 170 000 znakova koji su grupirani u oko 35 000 skupina koje čine “riječi”. Smatra se da je nepoznati autor koristio je abecedu koja je imala 20-30 prepoznatljivih znakova. To daje naslutiti da tekst ima posve jasnu lingvističku strukturu, iako je posve nejasno o kakvom se jeziku radi!

Budući da se pismo ne može odgonetnuti, tekst se prema ilustracijama dijeli na šest skupina – biljni, astronomski, biološki, astrološki, farmaceutski i dio sa “savjetima” u kojem nema ilustracija već je tekst podijeljen na male paragrafe koji su označeni s malom zvjezdicom na lijevoj margini.

U biljnom dijelu su na svakoj stranici prikazane jedna ili dvije biljke, uz popratni tekst, a niti jedan od crteža biljaka se ne može ne dvosmisleno identificirati.

Astrološki dio sadrži kružne dijagrame, neki od njih su sa suncem, mjesecom i zvijezdama, a namjena im je vjerojatno astronomska ili astrološka. Jedna serija od 12 dijagrama prikazuje konvencionalne simbole zodijačke konstelacije. Svaki od njih ima 30 ženskih figura raspoređenih u dva ili više koncentričnih krugova.

Biološki dio čini gusto ispisan kontinuirani tekst, mjestimice s brojkama, a uglavnom prikazuje male gole žene koje nose krune, kupaju se u bazenima ili kacama koje su povezane mrežom cijevi.

Astronomski dio ima kružne dijagrame, ali opskurne prirode, a farmaceutski dio sadrži crteže dijelova biljke i predmete koji bi mogli pripadati toj struci.

Sve dok se ne pronađe ključ za dešifriranje teksta, ilustracije ostaju jedina informacija koja nam može razjasniti karakter ove čudesne knjige. Uz crteže biljaka, prisutni su i crteži malenih golih žena u kadama povezanim kompliciranim vodovodnim cijevima, koje više izgledaju kao anatomski dijelovi nego hidraulične naprave. Tu su i tajanstvene karte na kojima neki vide astronomske objekte gledane teleskopom, a neki žive stanice gledane mikroskopom. Prisutan je i neobičan kalendar zodijačkih znakova s malenim golim ljudima u kantama za smeće.

Tijekom vremena javljale su se brojne teorije koje su rukopis proglašavale kodnom porukom, pa i djelom izvanzemaljaca. Postoje mnoge teorije o porijeklu i naravi rukopisa. Neki vjeruju da je bio farmakopeja (knjiga koja sadrži uputstva za identifikaciju medicinskih spojeva), s temom srednjovjekovne ili rane medicine. Zbog mnogih slika ljekovitog bilja neki ljudi smatraju da je ovo bio priručnik nekog alkemičara, ali i činjenica da su mnogi dijagrami vezani za astronomiju i biologiju (nepoznatih bića) dovela je neke maštovite teoretičare da predlože da je knjiga možda došla s druge planete. No tko bi znao? Tajna još nije otkrivena.

Nakon Voynicheve smrti, rukopis nasljeđuje njegova udovica koja je nakon svoje smrti rukopis ostavila prijateljici Anne Nill, a ona je pak 1961.prodala rukopis antikvaru Hansu P. Krausu. Kako on nije mogao pronaći kupca za rukopis, poklonio ga je sveučilištu Yale 1969. godine, gdje se i danas nalazi. Knjiga je toliko tražena da oko 90% prometa na mrežnoj stranici knjižnice otpada na čitanje digitaliziranih stranica rukopisa. Knjižnica je primila na tisuće molbi za posudbu rukopisa, ali im dosad nikad nije udovoljila. Nedavno je, međutim, mala španjolska tvrtka Siloé dobila pravo na izradu 898 replika rukopisa. Cijena jednog primjerka bit će između 7000 i 8000 eura. Očekuje se da će pretisak biti gotov početkom 2018. godine.

Ana Čaić Blažević

Komentari

Ana Čaić Blažević

Pozdrav svima! Moje ime je Ana i upravo čitate moj osvrt. Veliki mi je san osvojiti zgoditak na lotu- kad nemam neku bogatu tetu-  i otvoriti mali book shop gdje bi svoju ljubav prema knjigama dijelila sa malim i velikim čitateljima. Dok se to ne ostvari, uživam u vlastitom kutku koji sam stvorila u domu, ispijajući kavu i čitajući velike količine knjiga koje rado dijelim sa svojim prijateljima. Moje osvrte možete pročitati u kolumni Čitajmo zajedno a možete me i popratiti i na  FB stranici i blogu Bibliomanija. Svi ste dobrodošli! <3

You May Also Like

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete