Monica Wood: Dječak kakvog nema

Što dječak od 11 godina i starica koja je napunila 104 mogu imati zajedničko? Jako malo toga, barem se tako čini na prvu loptu. Ovo poznanstvo koje će ubrzo prerasti u dirljivo prijateljstvo prošarano tugom i izbrazdano sjećanjima započet će jedne sasvim obične subote kada će vođa izviđača dovesti novog dječaka da Oni Vitkus pomaže u kućanskim poslovima. Zadatak je vrlo jednostavan: dolaziti jednom tjedno, očistiti i pospremiti što treba, napuniti hranilicu za ptice i ponovno doći sljedećeg tjedna. Međutim, jedne subote umjesto dječaka dolazi njegov otac – ostalo je još nekoliko tjedana ugovorenog posla koje na sebe preuzima otac.

Tek tada kreće prava lavina emocija i priča o tom čudnovatom prijateljstvu ispričana u retrospektivi. Priča je to o isprepletenim ljudskim sudbinama, o usponima i padovima koje svatko od nas doživi, preživi i nekako nastavi dalje. Priča je to i o Oni, pomalo čangrizavoj starici koja odbija dopustiti da protjecanje vremena utječe na nju. Zatvorena i osamljena, na prvu odbija dječaka koji joj dolazi u posjete. Taj osebujni jedanaestogodišnjak koji sve bilježi po točkama opsjednut je Guinnessovom knjigom rekorda. Ne treba mu dugo da shvati da je Ona potencijalni kandidat za Guinnessa u više od jedne kategorije, pa s njom počinje razrađivati detaljan plan kako da Ona postane rekorderka bar u jednoj – „najstariji vozač s valjanom vozačkom dozvolom“.

Proći će neko vrijeme prije no što Ona shvati da je otac odlučio dovršiti dječakov posao ne zato što je klinac lijen ili ga ona više ne zanima, već zato što je umro od rijetke nasljedne bolesti. Njegov otac razvedeni je emocionalno slomljen čovjek koji Oni dolazi iz samo jednog razloga – njena je kuća jedino mjesto na kojemu može osjetiti svog do jučer živog sina. Kroz razgovore s osornom staricom koja kao da se trudio otjerati svakoga tko joj pokuca na vrata uviđa koliko je zapravo njegov dječak bio poseban. Razgovori One i dječakovog oca isprepleteni su s glasovnim zapisom na dječakovom diktafonu koji predstavlja ni manje ni više nego biografiju One Vitkus.

Ni sama ne zna kako se dala nagovoriti na takvo što, no samo dječakovo prisustvo natjeralo ju je da se u jednom trenu počne otvarati. Žena koja je doživjela i preživjela Drugi svjetski rat u poznim godinama živi sama u trošnoj kući. Izlazi samo na dva mjesta: u trgovinu i crkvu. Godine samoće tako vas oblikuju da više nemate potrebe ikome išta govoriti. Pogotovo ne o svom životu. Naviknuta na samoću i vlastite misli, Ona gotovo ne primjećuje kako joj se dječak na kojemu su rastava roditelja i društvena izoliranost ostavili trag uvlači pod kožu. Svakim sljedećim tjednom sve je otvorenija prema njemu, iako na prvu još uvijek čangrizava i nedostupna. Dječak tako saznaje cijelu njenu povijest, svu bol i svaki komadić sreće koji je strujao njenim tijelom.

Na žalost, sudbina je često okrutna pa tako Ona prerano ostaje bez svog novog prijatelja, no njega nastoji zamijeniti njegov otac. Pritom se uz Oninu priču smještenu u prošlom tisućljeću paralelno prati i priča o dječakovim roditeljima. O majci koja ne može prihvatiti gubitak sina jedinca te o emocionalno potrošenom ocu, rock gitaristu koji povremeno svira u katoličkom bendu.

Dječak kakvog nema očaravajući je spoj tužnih životnih priča isprepletenih nostalgijom i sjetom, no zahvaljujući osebujnim likovima koji ne trpe klasične okvire ličnosti donosi osmjeh na lice. Mnoštvo životnih priča skupljenih na jedno mjesto, sve povezane s dječakom kojega više nema ispunjavaju srce toplinom. Taj jedanaestogodišnjak uspio je otopiti led s Oninog srca i natjerati ju da pogleda u svoju prošlost, ispravi neke nepravde na koje je gotovo zaboravila da su se dogodile. Istovremeno njegovi roditelji pomažući Oni pronalaze način da pomognu sebi, da se pomire s njegovim gubitkom i nastave s koliko toliko normalnim životima.

Gradeći sasvim imaginarnu priču na stvarnim temeljima Guinnessovih rekorda Monica Wood stvara roman u kojem je tuga tek nešto kroz što se ovlaš prolazi. Iako priča tragičnu priču, nakon ove knjige ćete se osjećati bolje. Zaklopit ćete ju nasmiješenu jer likovi koje upoznate u njoj osvojit će vas na prvu svojim britkim odgovorima i željom za životom. Kao što je i sama Ona rekla: „Treba nam više od življenja. Treba nam život.

Alen Bjelopetrović 

Komentari

Alen Bjelopetrović

A. B. Dax je znanstvenik u nastajanju, ilitiga magistar kemije trenutno na doktorskome studiju. Ono malo slobodnog vremena što imam najčešće provodim s olovkom u ruci  bacajući misli na papir kako bi bar malo rasteretio skoro pa preopterećeni mozak. Ponekad uzmem fotoaparat u ruke i lutam po Pulskim šumama tražeći napuštene i skoro zaboravljene tvrđave dozvoljavajući im da me odvuku u neki drugi svijet, u neko vrijeme koje je odavno iza nas.

You May Also Like

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete