Sarajevo ljubavi moja

Ima taj jedan grad, koji nije moj ali mi je zarobio srce. Njegove ulice su osvijetljene toplim, jantarnim svjetlima što se odražavaju u uvijek mirnoj rijeci. Čuju se sve te molitve, zvona, napjevi, zazivi, sve u isti tren. Kao da se natječu, kao da se vjera – vjeri klanja.

Ima to jedno nebo, drugačije, pitomo, mirno i moje, iako mu ne pripadam. Postoje te male čaršije, nasmijana lica i miris čežnje.

Sarajevo je grad čežnje, ljubavi i maštarija. Ispruženih ruku, svaki me put dočeka, pa me zagrli aromama i bojama, toplinom ljudi i osmjesima koji ti razgale dušu. Okupa me suncem, umije kišom i šapuće svojom baštinom. Kamo god pogledam, vidim živopisni kolorit različitosti, što se stapa u rijeku ljudi koji žive, rade, dišu i stvaraju… drugačije no u mom Zagrebu.

Drugačije vole, drugačije piju, drugačije prijateljuju. I drugačije ljube. Ljudi su ovdje autentični. Smiju se na glas i svi u glas pričaju. Nedjeljom se okupljaju oko stola od djeda do unuka, piju kafu i uživaju u tulumbama, prepričavaju zgode uz smijeh i neku toplinu, koju rijetko doživim.

Ljudi ovdje vole. Život i njegove pustolovine. Broje osmjehe a ne sjede vlasi. Njeguju dušu a ne imanje i osjetiš se s njima kao čovjek. Zaboraviš gdje si, zaboraviš vrijeme i znaš da si kod kuće, iako ti je dom možda stotinama kilometara daleko.

Ako nešto trebaš, gdje god se okreneš, neko ti nasmijano lice nudi pomoć, bezuvjetnu, ljudsku. Bez fige u džepu i lažnog uvijanja.

Sarajlije te prigrle u trenu. Ne gledaju ti mane ni rodoslovno stablo, ne mjere te po etiketi na odjeći niti debljini novčanika. Dijele s tobom svoj svijet i ako vide da ga upijaš otvorena srca, podignu te na neki pijedestal s kojeg se pruža divan pogled na jedan posve drugačiji svijet.

Osam me sati vožnje dijeli od tog grada i tog mira. Od tišine uz jutarnju kafu kad mi najbolja prijateljica još spava a ja se šuljam kućom da je ne bih probudila. Osam sati vožnje dijeli me od svijeta u koji se tako lako zaljubiti jer je posve suprotan od mog, kreativnog kaosa koji se hrani stresom i žurbom.

U Sarajevu je posve prirodno usporiti a nikada ne kasniti. Posve prirodno dugo sjediti i ispijati kafu, bez da osjećaš teret vremena koje ti bježi. I neopisivo je gledati ljude kako se dožive u tvojim očima, kako se vesele kad shvate da im se diviš i da ih bezuvjetno voliš, jer su takvi kakvi jesu – pomalo bajkoviti i nestvarni.

Ima ta jedna točka, kad ju autobus prijeđe, osjetim da se zrak promijenio, da mi se usporio bioritam i da srce kuca sporije i pravilnije a pluća se podižu i dišem duboko i meko. To je trenutak kad autobus uklizi u grad i znam da sam stigla – kući.

Nisam mislila da bih toliko mogla zavoljeti jedan posve drugačiji svijet. Ljude koji su mi slični ali zapravo žive posve drugačije živote. Nisam ni slutila koliko će me taj grad promijeniti na bolje, koliko ću od njegovih ljudi naučiti i koliko ću za njime čeznuti. Koliko će mi faliti taj šarm Sarajlija i način na koji razvuku riječi. Kako će mi faliti lunjanje malim, uskim ulicama i žamor turista, spoj tradicije, zanata i modernog života.

Ni slutila nisam koliko ću željeti nazad. U zagrljaj tog mira i te vedrine. I tih ljudi, koji su mi postali obitelj.

Ako vam ikada kažu da se Sarajevo promijenilo, da to više nije grad koji je bio prije rata, ne vjerujte im. Ne znam kakvo je bilo prije rata, ali i dalje je to grad ljubavi i čežnje, s istim veselim i toplim ljudima, odličnim ćevapima, nasmijanim taksistima, dobrim pivom i aromama drugačijeg, opuštenijeg života.

Grad je to u kojem možeš i živjeti i ostarjeti, podizati djecu i lumpovati. Sve možeš i nitko te neće osuditi. Samo dođi otvorena srca i dopusti da te zavede, grad u koji ne da bih se vratila… grad u kojem bih rado živjela, ostarjela i umrla.

Hvala moje najdraže Sarajlije, vidimo se ponovno <3

M. Klasiček

 


Preuzimanje teksta i fotografija bez pismene dozvole uredništa APortala nije dozvoljeno.

Komentari

Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica APortala, recenzentica i novinarka na Index.hr i kolumnistica na Živim.hr te Ambasadorica izdavačke kuće Stilus knjiga. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

You May Also Like

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete