Noćas prebirem po tipkama,
al’ klavir šuti
i note gubim.

Ljubav je moja muzika
što se srcem svira
ne mogu je melodijom ispisati

Ne našu, ne još
sebično te za sebe čuvam

Nedostajala mi je ta hladna mekoća
i ritam koji postoji
samo u mojoj glavi.

Da li me smiruje večeras?
Slagat ću…
i tebi i sebi
bit će lakše tako

Jer prokleto mi nedostaješ.

Zatvorim oči
pa te osjetim

Tvoje oči putuju mojim licem
spuštaju se niz vrat,
prate liniju tijela

i osjećam ti dah

Osjećam kako raste vatra u tebi
i kako me trebaš

Zato je bolje da slažem,
kako sam dobro
i kako sve to podnosim
onako hladno
bez da trznem

i kako ću lako i sutra u dan
i kako ću se jedva sjetiti tvog tijela uz svoje
i kako mi neće faliti tvoj parfem
i tvoje usne i ruke i samo tvoje postojanje

Slagat ću
da mi ne nedostaješ
prokleto više no što mi treba zrak

I slagat ću,
da nisam spremna
bez razmišljanja
iz ovih stopa
ostaviti sve

i pobjeći ti u zagrljaj zauvijek

 

M. Klasiček

Komentari

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne? Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija. Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari :)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.