Između crne i bijele cijeli je spektar nijansi

Rekli su mi nekad davno da se krajnosti nikada ne mogu spojiti Crno je uvijek crno, kao što je bijelo uvijek bijelo. Još su mi rekli da moram izabrati, jer istovremeno ne mogu voljeti oboje. Ne možeš sjediti na dvije stolice, ne možeš pripadati u obje grupe. Biraj jedno i toga se drži. Bijelo ili crno. Izaberi bijelo, jer to je svjetlo. To je ispravan put. Ne dopusti da te proguta tama, nemoj odabrati crnu.

 

 

Prošle su tako godine  kroz koje sam polako odrastao. Gledajući stare slike, sjetim se i tih starih mudrih misli. I zamislim se malo, pa shvatim da uopće nisu mudre, jer izrekoše ih oni koji život nikada nisu upoznali. Crno i  bijelo – to je samo teorija. Ne postoji samo jedno, kao što ni drugo nikada nije samo. Čista bjelina, koliko kod se činila ispravnim putem sama za se nema svrhu. Isto kao što mrtva tama nije nešto što može postojati samo.

 

 

Život te polako ali sigurno nauči jednu veliku istinu: krajnosti su nedostižne. Ništa nije niti crno, niti bijelo. Svi smo mi negdje između, u tom rasponu sivih nijansi. Naginjemo na jedu od strana, ali nitko od nas nije čist. Nitko nije niti crn, niti bijel. Svi smo tu, u tom istom košu. U sivilu svakodnevnog života. Nekada malo više bijeli, neki drugi dan nešto tamniji.

 

 

Pa nek život onda ide, kako već ići mora. Svjetlo sivo, tamno sivo sve to na kraju dođe na isto. Sve nas se jednog dana u istu rupu meće. Živimo tu negdje između, u nijansama svakodnevice. Život nisu krajnosti, život to ne može biti. Ideali su samo ideali – ciljevi do kojih se nikada ne stiže. Smjer ili putokaz, kako god da vam je drago. Svjetionik u olujnoj noći, ili pak putokaz na autoputu.

 

 

Na kraju se sve svede na to da život nije ništa drugo nego postojanje između dvije krajnosti. Nije ravna crta, jer u nama vlada dura promjena. Naginjemo malo tu, malo tamo, ali nikada nismo čisti. Nikada ništa nije apsolutno dobro ili apsolutno zlo. Uvijek smo između. Uvijek na pola puta, uvijek u nekoj nijansi sive.

Alen Bjelopetrović Dax

Komentari

Alen Bjelopetrović

A. B. Dax je znanstvenik u nastajanju, ilitiga magistar kemije trenutno na doktorskome studiju. Ono malo slobodnog vremena što imam najčešće provodim s olovkom u ruci  bacajući misli na papir kako bi bar malo rasteretio skoro pa preopterećeni mozak. Ponekad uzmem fotoaparat u ruke i lutam po Pulskim šumama tražeći napuštene i skoro zaboravljene tvrđave dozvoljavajući im da me odvuku u neki drugi svijet, u neko vrijeme koje je odavno iza nas.

You May Also Like

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete