Sama sebi izazov…

Recite mi, jeste li sami sebi zagonetka ili si predvidite svaki idući korak? Imate li priliku okusiti slobodu neizmjernosti ili pazite da ne pređete preko granice, omeđene i validne samo u vlastitim umovima?

Rodiš se sa sklopljenim krilima, nježnim i čistim poput pahulje snijega. Hoćeš li poletjeti ili će se ta ista krila podrezati, ovisi samo o tebi.

Inače, čovjek je stvoren kako bi slijepo slušao tuđa mišljenja, kako bi živio po nečijim željama i načelima, te kako se slučajno ne bi dogodilo da izraste u karakternu osobu koja misli svojom glavom. – kažu. Odmalena sam svoju slobodu izdizala iznad ljudske zapovijedi, stoga se ona dugo godina definirala kao neposluh i buntovnost. Saznanjima kroz vrijeme i boljim poznavanjem vlastite svijesti, shvatiš da je buntovnost samo izraz za neukrotivu divljinu koju nosiš u sebi. Da bi bilo lakše shvatiti, hajde, ja evo prihvaćam  da sam buntovna, divlja ili što kaže moja mater „uvijek mimo naroda“.  Ja ću biti ona koja ni sama ne zna što bi sa sobom, što ima skoro trideset i nema ni momka, Bože prosti, a kamoli da je djecu rodila. Ja ću biti Alisa u zemlji čudesa bez lažno nasmijanih, „normalnih“ i „sretno“ udanih princeza iz sokaka, koje si prepričaju dan i žustro se vole, dok im oči ne dobiju slobodu prevrtanja i otpuhivanja jedna na drugu. Hajde, evo ja pristajem da to budem.

 Jer, ja sam sama sebi izazov.

U stilu neshvaćenog samotnjaka koji naklapa prazne riječi, živim sama i volim više životinje no ljude, zamislite, igrom slučaja sam sasvim prirodna i jednostavna osoba. Plačem, smijem se, osjećam, boli me, hladna sam, razočaram se, nastavim dalje. Osjećam strah, ali mu ne dopuštam da me nadvlada. Osjećam bojazan, ali nikad neće biti jača od hrabrosti. Nesigurnost mi je drugo ime, no ipak nisam netko tko zaboravlja kolike čari nosi spontanost. Ne bojim se čovjeka, samo Onog koji nas stvori. Ne pripadam sistemu, iako sam dio njega. Glasno se smijem gdje mi je volja, kad mi je volja i s kim me volja. Obožavam šarenilo livada i miris zraka u proljeće i nije me briga kako ti je ime i kakav je tvoj materijalni status. Svatko je vrijedan osmijeha, osim onog koji se diči ne-čovječnošću. Nije pametna i razborita svaka odluka koju donesem, neke od njih su bile ključ za neuspjeh i propast. Pojedine su ostavile posljedice, a neke će tek donijeti neuspjeh, ali zato znam da nisam od šećera i neću nestati u vidu suza. Ustanem, obrišem prašinu, zalijepim flaster i idem dalje.

Milijun puta sam se našla pred pragom da ujedem samu sebe, jer sam pogriješila. Tad bi mi palo na pamet da su određene situacije zaista dobronamjerno savjetovane, ali se ne kajem jer sam pokušala. Moj pad, moje podizanje. Zamislite, imam ciljeve za koje čvrsto vjerujem da će biti ostvareni bez pomoći visokih dupelizačkih pozicionara, jer se poznajem. Jako dobro znam koliko mogu kad hoću i koliko vrijedim. Također, poznajem si korak u vjetru, ako pak vjetar ne gura cijela leđa. Neću lagati, mnogo je dana kad čovjek sam sebe unazadi više no što bi mogla uraditi vojska drugih ljudi. U danima crnih misli i crnog jata ptica nad glavom, važno je znati da svako razdoblje prestaje te da je život nalik veljači prevrtači. Dok se kiša dobro ispada, sunce će naći svoj put.

Tko vam kaže da je sve pjesma i da je rođen pod sretnom zvijezdom, prvo morate znati je li sretna zvijezda zapravo tatin bankovni račun.

Jednostavno je, prvo pravilo zasniva se na temelju da nikad ne zaboravite tko ste. Tim kamenom temeljcem bit će pokopane sve početne osude i predrasude o vama samima, jer pogodite, ljudi brzo shvate koga mogu osporiti, a koga ne mogu ni dohvatiti. Drugo pravilo ostaje na spoznaji da si vjerujete i spremni ste prijeći na sunčanu stranu grada kako bi uvidjeli pozitivne strane života, jer ima ih. Postavite si ciljeve, izazove, a put do njihovog ostvarenja nek bude putovanje i pustolovina, ne samo crni opijum realnosti u rušenju snova. Budite svoja vlastita enigma.

Monika Pavlović

Komentari

Monika Pavlović

Ja sam Monika. Jednostavnost života ukrašavam šarenilom kojim je obojan. Kao prava Vaga, uživam u pravednosti i borim se za nju, kad god je prepoznam. Volim suncokrete, boje i ljude koji čvrsto vjeruju u svoje snove Izluđuje me vlastita konfuzija, nametnuti stavovi i ljudski kukavičluk. Nadam se da ćete uživati u tekstovima koje pišem, kojima predstavljam vlastita razmišljanja i vodim svoju borbu s vjetrenjačama života.

You May Also Like

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete