Pozitivni izvještaj – Sve je moguće (osim drvene peći)

Dobrodošli, dragi pozitivci! Jeste li vi u proteklom tjednu obratili pažnju na sve dobro koje vas okružuje? Jeste li poput mene usmjereni uvijek na cilj, ili znate uživati i u putovanju? Nemojte (poput mene) reći: „Kad dođem na cilj, onda ću se odmoriti.“

I tako vam ja žurim, jurim, uvjerena da jedino vlastitim trudom i angažmanom mogu postići nešto. Bilo što. Ništa se neće riješiti samo. I paf! Dobijem dan za danom dokaze koje ću podijeliti s vama, a koji mi jasno govore da se ponekad stvari rješavaju i same:

Dokaz broj 1.

Znate one kvarove po kući koji vam svako toliko remete red i mir? E, takvih sam prošli tjedan imala nekoliko. Umoljavanje gore polovice nije urodilo plodom već sam ostala prepuštena legendarnoj izreci: „Možda samo od sebe proradi.“ I tako sam ja škiljila dok sam u kuhinji pripremala večeru i zamišljala kako bi bilo lijepo da imam lampu koja radi, kako uredno sjeckam mrkve na dasci dok me obasjava predivno (umjetno neonsko) svjetlo. I idući dan, upalim ja iz navike lampu, zaboravivši da ne radi, a ona svijetli! Od tad je prošlo već pet dana, a ona i dalje radi! Ista stvar mi se dogodila s peglom za kosu (koju moram zamijeniti jer kosa mi nikad nije ravna iako ja jadna to uporno pokušavam) i peglom za robu!! Znači ne radi – otpustim, radi. Nemojte me molim vas idući tjedan pitati koliko je to sve skupa trajalo, jer ovaj tjedan imam čvrste dokaze da ignoriranje kvarova kućanskih aparata donosi njihovo samostalno regeneriranje. Strojevi očito imaju svoju volju. Drago mi je da se ovaj put njihova volja, barem u ovom tjednu, poklapa s mojom.

Dokaz broj 2.

Zimska rata za struju. Ouch. Je li i vama došla? E pa nama je. Očekivala sam nešto veći iznos jer smo se ove zime turbo grijali. Bilo je hladno, a kad je hladno, nema ništa ljepše nego se sklupčati na fotelji uz dobru knjigu i uživati u toplini svoga doma. E, taj topli dom bome dosta košta. Točnije pola prosječne plaće većine blagajnica. Uvijek se pitam kako te žene preživljavaju. Pa i njima rata dođe velika isto kao i meni. I tako sam ja zaključila da toliku svotu jednostavno nemam i posegnula za zaboravom. Nemam. Jebi ga. Idem vježbati sve te silne metode i tehnike kojima se pare same stvore. Ajd da ja to vidim. Nije da imam što izgubiti. Ljudi moji, drugo jutro na računu sam zatekla identičan iznos onome koji dugujem za struju. Ali identičan. Novac mi je stigao na posve neočekivan način. Tako da molim lijepo, ako postanem strašno imućna, to je zato jer vibriram imućno i zamišljam kako privlačim obilje. Nemojte se smijati, ali ja sam fakat na putu do posla mantrala „privlačim novac na očekivane i neočekivane načine“. I vježbala ostale metode i tehnike koje i vi možete znati, samo treba puno čitati, sve piše. Ali praksa? Hm… Nije baš da sam do sad primjenjivala. Sad bome hoću. Živi bili pa vidjeli. Ako se obogatim, plaćam piće svakom čitatelju. Sjekla rekla, ne porekla.

Dokaz broj 3.

Najdraži mi dokaz ovoga tjedna. Nedavno sam čula za ružan razvod kroz koji prolazi jedna poznanica. Razmišljala sam na kratko o psihotičnim muževima koji su u početku san snova, odlučila o tome napisati jednu od idućih kolumni i brzo prebacila mozak na sve one dobre muževe i uspješne brakove. I pola minute nakon toga, sretnem jednu poznanicu i govori mi ona kako se žuri mužu jer je već deset minuta čeka, iako su se tek sada dogovorili. Smije se i kaže kako uvijek dođe ranije po nju jer se idu šetati, a obećao joj je da će joj kupiti sladoled. I ona i on imaju 60 godina. Ulazi u auto, on joj se smije i ljubi ju. Maše mi kroz prozor ni ne znajući da je dokaz da prave ljubavi traju cijeli život. Da mogu trajati. Strast ne nestaje s godinama. I ulazim u stan misleći na to kako si svatko mudrim (ili srčanim) izborom partnera može upropastiti ili poboljšati život. Sjedim na fotelji i razmišljam i na glavu mi doslovno padne moja fotografija s vjenčanja. Na njoj sam ja, nasmijana, u vjenčanici. Što reći? To mi je bilo dovoljno da se nasmiješim, osvijestim svoje blagoslove i shvatim to kao doslovan dokaz da nam misli daju fizičke dokaze da sami kreiramo svoj život.

Nadam se da ću se toga sjetiti i češće, a ne samo kad me zaprepasti prevelik račun za struju ili mi na glavu padne slika. Probajte se i vi poigrati s manifestacijama, možda sami sebe ugodno iznenadite.

Sve vas ljubi zamišljena, ali dobro raspoložena Anita.

Anita Ratkić Šošić

Komentari

Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

You May Also Like

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete