Put, M. Puett i C. Gross-Loh

Nije Put taj koji razvija ljude; ljudi su ti koji razvijaju Put. – Konfucije, Analekti

Put je pred vama. Doslovno i metaforički. Put koji otvara oči i neosporno doskače pitanju postavljenom još u uvodu. Pitanju o tome „što bi nas uopće kineski filozofi koji su živjeli prije više od dvije tisuće godina mogli podučiti o umjetnosti življenja?“ Putem nas vode Konfucije, Mencius, Laozi, Zhuangzi, Xunzi te nam nesumnjivo daju odgovore na pitanja koja nas i u današnjem dinamičnijem i slobodnijem modernom životu muče.

Ovo će vas djelo sasvim sigurno tijekom čitanja zamrznuti u točki vašeg Puta. Prodrmat će sve vaše dosadašnje pretpostavke o življenju, životu i naposljetku njegovu smislu i baš stoga ne čudi da smo već u uvodu pozitivno isprovocirani pitanjem: „Što, međutim, ako nas te ideje za koje vjerujemo da nam obogaćuju život zapravo ograničavaju?“ Bez zadrške, dakle, možemo reći da sve ono što smo bili, listajući stranice Puta dovodimo pred sud i da sveopće uvjerenje kako su današnje ideje jedine ispravne blijedi svakom sljedećom stranicom.

Put se služi različitim moralnim dvojbama kako bi nas doveo u stanje preispitivanja naših odluka, ali i svih onih misaonih procesa koji su prethodili odluci. Tjerajući nas da izoštrimo svoje instinkte, da posegnemo dublje za svojim emocijama, da uvijek, neovisno težini same situacije, izabiremo ono ispravno i etično. Jednom riječju – Put nas uči kako biti dobar čovjek. U svakom sutra, kako biti nijansu bolji no što smo danas, a da bismo to bili u prilici činiti, potrebno je, uz prizivanje naše urođene dobrote, posegnuti za teorijom koja nam se potom približava svakodnevnim, svima nama dobro poznatim, primjerima.

Jedan je od ciljeva prolaženja ovoga Puta spoznaja da nismo isključivo ono za što za sebe tvrdimo da jesmo. Mi se ograničavamo, a to ograničavanje nas samih također trebamo osvijestiti. Trebamo se, zapravo, za svoje se bolje sutra moramo riješiti okova kojima smo se sami ograničili. U tome smislu, tvrdnje poput ja sam ovakva ili onakva nikako nisu apsolutno točne, jer je život neprestana mijena i mi, bez sumnje, imamo potencijala činiti promjene. Utjecati na vlastiti Put, ali ako ih ne slamamo, nego se nastavljamo grčevito držati za njih one postaju samoispunjavajuće proročanstvo.

Put je osvješćivanje zabluda i buđenje onog dobrog u nama, a u njemu pak značajnu ulogu imaju rituali što se pak posebno dobro vidi kod djece.

Prodirući dublje u Put vidjet ćemo da danas općeprihvaćeno traženje „pravog samog sebe“ ne postoji. Ne postoji zato što ne postoji jedno univerzalno ja. Sve, pa i mi sami itekako smo podložni promjenama. Statičnosti tu naprosto nema mjesta, jer što smo bili jučer, ne moramo biti danas, a što smo danas, ne moramo biti sutra.

Svako ljudsko biće rađa se s urođenim kapacitetom za dobrotu.– Mencius

Ne samo da se rađamo s kapacitetom za dobro, već je u kineskom jeziku xin riječ koja označava i srce i um. Xin može jednako donositi racionalne odluke kao i gajiti ljubav i radost, a s obzirom na to da je život konstanta promjena mi moramo biti aktivni što prije svega uključuje pripremanje tla na kojem se može dogoditi promjena. Ovo ne čudi, budući da kineski filozofi drže da je život nepredvidljiv i da se mnoge promjene događaju zapravo izvan naše kontrole.

Na svojemu Putu moramo biti svjesni međupovezanosti svijeta te upravo shodno toj povezanosti usmjeravati i svoje djelovanje. Moramo, prema Laoziju shvatiti da: „Slabost nadjačava snagu, a blagost nadjačava grubost.

Da bismo ostvarili istinsku povezanost s Putom treba prihvatiti život.

U okviru životnih nedaća, iliti onoga što volimo nazivati ispitima života, možda je najdragocjenije pojmiti da su upravo te nedaće, odnosno ispiti, ono što otvara vrata novim prilikama u našem životu. Novim nama.

Uopće je neupitno hoće li vam se ove kineske filozofije uvući pod kožu, ili bolje reći um. Zasigurno hoće. Također će učiniti da pojedine retke, ako ne na papir, pa onda u um i srce zapišete jednom za svagda. Svakako i da se živeći svoj naoko po ničemu poseban svakodnevni život sjetite malo češće izvlačiti to dobro s kojime ste rođeni na površinu. Tako da potaknete krug dobra, da mijenjajući sebe danas, možda baš vi sami promijenite nekoga sutra.

Nela Baričević

Komentari

Nela Baričević

Vjerujem da ste to već masu puta čuli, no ja Nela, uglavnom udobno skrivena iza svojih inicijala, zbilja pišem od kada znam za olovku u svojoj ruci. Uostalom, zbog ljubavi spram pisane riječi diplomirah novinarstvo. Paralelno pisanju dužih djela, uživam pišući kraće priče kako za kolumnu koju upravo čitate, tako i za različite natječaje. Jedan me od njih odvodi u Otzenhausen gdje širim svoj krug zaljubljenika u književnost. U stvaranju su mi, osim olovke, temeljno oruđe osjećaji i sjećanja. Kažete od njih se ne živi? Slažem se. Ne živi se od njih, već zbog njih... Ne vjerujete li, zavirite u moja ispisana lutanja na FB stranici koju vodim, a naći ćete ju upišete li: "potpisuje N.B."

You May Also Like

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete