Skandal VII dio: Predstava počinje

Osjećao se kao Bog dok ju je gledao kako se smanjuje pred njim i postaje manja od zrna maka. Ona bahata goropadnica s društvenih mreža, žena koja je postavljala trendove i nije imala dlake na jeziku, nestala je u potpunosti u lokvici straha.

Donja usna joj je drhtala dok ju je ispitivao pred mužem, onim nesposobnim idiotom. Postavljao je prava pitanja, tjerajući je da hoda klimavim mostom iznad duboke provalije. Jedan pogrešan odgovor i srušila bi se dolje skršivši se u sopstvenim lažima.

One krupne graške znoja po njenom čelu što su se slijevale niz lice, ostavljajući tragove u šminci, uplašeno podrhtavanje njenog glasa. Pucanje njene psihe po šavovima dok se spremao da joj zada posljednji udarac. Sve to mu je stvaralo neviđeno zadovoljstvo. U hlačama je imao bolnu erekciju.

Želio ju je jebati. Ne iz želje, jer je nije želio kao ženu već zbog poniženja. Da gleda kako tone dok se zabija u nju i čuva je za lice. Njen pad je bio njegov životni cilj godinama i tako je bio blizu. “Još samo malo”, govorio je sebi dok je izlazio iz njenog stana ostavljajući je da se pita šta se upravo desilo. Samo malo.

Kada je sjeo u automobil, erekcija je još uvijek pulsirala u njegovim hlačama. Jača nego ikad prije. Bio je to pritisak kojeg se morao riješiti pa je otišao u kupatilo čim je ušao u kuću. I dok ga je orgazmički talas preplavljivao, zadovoljno se osmjehnuo. Zar je moguće da nečiji strah i propast mogu biti ovakav afrodizijak, mislio je gledajući svoj napola ukrućeni ud s kojeg je kapalo sjeme osjećajući kako nije kraj. Pozvat će jednu od onih koje su tako željno isčekivale njegov poziv, a onda slijedi završni udarac kojim će je dokrajčiti jednom za sva vremena.

Gledala se u ogledalo. Zar je moguće da je toliko propala u tih nekoliko dana? Otkako je onaj manijak izašao iz njenog stana, gotovo da nije spavala. Nije mogla vjerovati da je on policajac. Noći je ispraćala i dočekivala zoru pored prozora pitajući se koji su to njeni grijesi pa je sada ispaštala.

Nije jela, haljina krojena po mjeri žalosno je visjela s njenog tijela. Upali obrazi su činili njene jagodice još istaknutijim. Tamni krugovi oko očiju i kese ispod njih. To je bio prizor koji je vidjela u ogledalu. Neku lošu kopiju nje. Jedva je uspjela šminkom dovesti se u neki red. Šminkerica je tog jutra radila tri sata s njom.

Nije bila spremna na sve ovo niti joj je trebalo ovo danas, ali je morala to izdržati. Dado ju je sumnjičavo gledao sve vrijeme. Nije je čak ni upitao šta joj je. Samo ju je posmatrao iz prikrajka i držao se dalje od nje. Da li je nešto znao? Možda mu je onaj luđak nešto rekao, ali i ako jeste, šta je onda čekao? Zašto ništa nije govorio?

Gubila je razum, to je barem bilo sigurno. Samo da se ovo danas hoće završiti pa nek ide sve dođavola. Pobjeći će negdje. Kako, kada, nije znala, ali će to uraditi. Nervozno je lomila prste na rukama u iščekivanju, a onda se vrata otvoriše.

„Rekao sam ti da mi ne prilaziš“, bijesno joj je rekao s vrata oprezno gledajući da li ga je neko pratio, a onda ih zatvori i uđe. „Šta ovo treba da znači? Ovo je moja godišnjica braka, znaš to i sama. Zajebeš li mi ovo…“

Vatra je gorjela u njegovim očima. Zar i On? Mislila je da će čuti nešto drugo. Možda neke riječi utjehe, a sada… Nije mogla vjerovati. Zaustila je nešto da kaže, ali čemu. Zašto? Htjela mu je reći u kakvoj je situaciji i da će otići. Da li je to imalo smisla? Nekada da, kada je mislila da mu je stalo do nje, ali ne više.

„Ništa“, rekla je pronalazeći neke trunke hrabrosti u sebi. „Apsolutno ništa. Vrati se svojoj ženi i svojoj karijeri. Htjela sam ti samo reći da je s nama gotovo.“

Nikada nije očekivala takvu reakciju od njega. Obraz joj se zažario dok je glava poletjela u suprotnu stranu. Stisnuo joj je obraze unijeviši joj se u lice. „Slušaj me dobro, kurvo“, procijedio je kroz zube prskajući je sitnim kapima pljuvačke. „Gotovo je kada ja kažem da je gotovo. Misliš da onaj moj mutavi sin ne zna da te jebem? Moja supruga? Znaju svi, ne brini. Ne govore ništa jer me se boje. Zato ćeš sada izaći, glumiti moju sretnu i zadovoljnu snahu, a večeras ćemo se naći u hotelu. Je li ti jasno?“

Samo joj je jedna misao prolazila kroz glavu dok ga je gledala u oči pune bijesa. Kako je uspjela doći do ovoga? Sa zvijezda je pala u blato. Uplašeno je klimnula bez riječi.

„Dobro“, rekao je pustivši je, a onda je izašao.

Ostala je sama. Popravila je šminku i izašla u graju. Dado ju je čekao za stolom probadajući je pogledom dok je prilazila. Kada je sjela pored njega, odmaknuo se od nje pazeći da neko ne primjeti šta je uradio.

Muzika utihnu, a On kucnu kašikom o čašu i održa govor pričajući o ljubavi prema supruzi, njihovom braku, sinu i snahi. Čak se i osmjehnuo u njihovom pravcu dok je pričao o njima. Gomila ga je pozdravila aplauzom. Kada je najavio svoju kandidaturu, još jednom je gromoglasno odjeknuo aplauz, a onda reče kako će film ispričati više od hiljadu riječi. Kolaž njihovih života.

Kada se slike pokrenuše na platnu, gomila zažamori jer snimak koji je pušten bio je sve osim onoga što je on najavio.

„Neka neko ugasi projektor!“, začuo se očajni glas Dadinog oca i njenog ljubavnika. „Dođavola! Jeste li me čuli?“

Osjećala je da tone dok su se pogledi prisutnih okretali prema njoj.

Nastavit će se…

Prethodne nastavke možete pročitati ovdje.

Komentari

Mirnes Alispahić

Stekao naviku pisanja u sitne noćne sate koju imam do dana današnjeg što me košta, ali ljubav je ljubav. Na portalu možete pronaći svega pomalo od mog pisanja, mada se najbolje snalazim u vodama fantastike i filmskim osvrtima. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

You May Also Like

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete