Jer za ljubav treba imati sponzora

Kaća se probudila u svom slatkom, ušušnom i unajmljenom stančiću za koji kiriju plaća Pjana, oženjeni gazda zaštitarske agencije, mazno se protegla na glomaznom i izdržljivom krevetu “Lesnina” koji joj je donirao Sema, oženjeni imalac ergele konja i vile u Dubrovniku, još malo zaronila glavu u jastuk “Dormeo” koji joj je, zajedno s madracem, na naselje donio Žika, oženjeni vlasnik najelitnijeg kafića u gradu, a zatim s noćnog stočića, koji joj je iz roditeljskog stana prenio otac Marinko (pritom se savivši ko kifla zbog bolova u leđima), uzela svoj novi telefon “Samsung Galaxy S10” koji joj je za rođendan kupio Ekrem, oženjeni vlasnik lanaca supermarketa i hotela u Zenici. Dan je krenuo divno, ništa nije slutilo da će se išta ružno desiti i Kaća je bila zadovoljna.

Gledala je posljednju fotografiju na svom popunjenom profilu i utvrdila da na njoj ima 3756 lajkova i emotikona i gomilu afirmativnih komentara. A i vrijedi, brate, fotografija: Napućivši usne, Kaća se, u duboko dekoltiranoj majici, nagela prema kameri i, kao slučajno i spontano, pokazala dvije pozamašne i u solarijumu preplanule dinje koje je, od dvije osušene smokve, besplatno napravio oženjeni plastični hirurg Mirano, uz uslov da mu poslije toga Kaća da u dupe.

Zadovoljno utvrdivši broj lajkova i emotikona, Kaća je počela čitati komentare i zaključila da je stanje redovno: Pored gomile uobičajenih i dvosmislenih muških komentara i nekoliko zalutalih ženskih, tipa: “Kad je neko lijep, lijep je!” i “Ljepotica!”, tu su bila i dva komentara koja Kaća redovno dobija na svakoj svojoj objavi na Fejsbuku.

Prvi komentar – “Uh, kako bi te zguza!!!” – djelo je poznatog zeničkog političara izrazito žute kose, kratke pameti i veoma dugog studentskog staža, koji Kaću redovno viđa u kafiću “Carpe Diem” pa poslije, pod lažnim profilom i po principu: “Ako upali, dobro i jest, a ako ne, nikom ništa!”, piše vječito istu stvar. Drugi komentar – “Jesi li razmislila?” – takođe pod lažnim profilom napiše Skeja, oženjeni vlasnik turističke agencije, koji je Kaći u inboksu davno izložio svoj pakleni plan: Kaća samo treba da odabere bilo koju turističku destinaciju na svijetu, a Skeja će je odvesti tamo.

Kaća se ne uzbuđuje previše zbog tih komentara i ne žuri. Oba lika joj jedu iz ruke. Prvi joj, koliko sutra, može osigurati hljeba bez motike u nekom nadzornom ili upravnom odboru, a drugi je u bilo kom trenutku može odvesti na neke Sejšele ili Bahame.

Kaća je još neko vrijeme čitala komentare osmjehujući se, a onda je zazvonio telefon:
“Halo!”
“Hej, Katarina, Zoka je! Slušaj!”

Zoka je oženjeni vlasnik stana u kom Kaća živi pod kirijom već nekoliko mjeseci. Prvo je tražio 250 maraka mjesečno pa je Kaća, uz jedno kvalitetno češljanje po njegovom međunožju, uspjela da spusti na 200 i da poslije, sličnim metodama, okurbani i Pjanu za plaćanje kirije.

“Uzeće mi kamatari stan još večeras! Moraš hitno iselit’!”, vikao je uzbuđeni Zoka u slušalicu.
“Dragi Zorane, pa nismo se tako dogovorili”, kroz plač je govorila Kaća.
“Kaća, kažem ti, opasni su to ljudi. Seli što prije, rekli su večeras doć’ u stan.  Ne moraš mi platit kiriju za ovaj mjesec!”, viknuo je Zoka i spustio slušalicu.

Kaća se ukočila. Nije znala šta da radi. Pogledom je obuhvatila sve te skupocjene, gabaritne stvari u stanu i najviše ju je zabrinuo glomazni krevet “Lesnina”. Za trenutak je pomislila na Semu, njegovi momci su ga i unijeli u stan, ali Sema je u međuvremenu ostavio i nju i Hanu Hadžikurvagić i sad nešto petlja sa Selmom Ramazani.

Shvativši da mora nešto brzo da preduzme, Kaća je obrisala suze i napisala status: “Ima li muških dobrovoljaca da mi pomognu oko jedne iznenadne selidbe?”

Očekivala je da će se u roku od sat vremena javiti barem deset pacijenata od svih onih što svakodnevno plaze na njenim fotografijama i da će poslije oni, bez ikakvih problema, prenijeti stvari u stan kod njenih roditelja. Zatim je otišla u kupatilo da se istušira zadržavši se tu skoro sat vremena i, kad se vratila, ugledala na statusu nekoliko plačnih ženskih emotikona, jedan komentar: “Nemoj se strunit’!” i uobičajena dva: “Jesi li razmislila?!” i: “Uh, kako bi te zguza!!!”

Razočarana, nazvala je oca Marinka i objasnila mu šta se sve izdešavalo. Otac se uskoro pojavio sa svojim bratom i Kaćinim stricem Andrijom, pa su brzo zbavili i neki veliki kombi u koji su za nekoliko sati, muda otegnuvši, potrpali sve te Kaćine stvari. Obojica su se, zbog svega toga, savili ko kifla, ali je Kaća napustila prazan stan prije dolaska strašnih kamatara.

Ležeći to veče na krevetu “Lesnina” i madracu “Dormeo”, ovoga puta u roditeljskom stanu, Kaća je donijela odluku: Nazvaće Skeju, oženjenog vlasnika turističke agencije, i srediti ocu Marinku i stricu Andriji rehabilitaciju u “Reumalu”, u Fojnici, a poslije, brate, Sejšeli, Bahami, Kanarska ostrva… Svijet je globalno selo za Kaću.

Sead Kratina

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete