A. Huxley: Vrli novi svijet

“O čuda! Kol’ko je mnogo krasnih bića

Ovdje! Kako je lijep taj ljudski rod!

O hrabri novi svijete koji imaš

Baš takve ljude!”

                                              (Shakespeare)

 

Jedna tableta – toliko ti je potrebno za sreću. Kad god te nešto muči, kad god imaš problema ili ti se jednostavno sve skupi i anksioznost prevlada, popij tabletu. Ili još bolje, popij dvije. Ipak, bolje gram nego sram, tako su te od uvijek učili. Možeš li zamisliti svijet u kojem se svaki psihički problem rješava uzimanjem tablete? Uzmeš gram some i nov si čovjek – to te uče od najranijeg djetinjstva. Uče te i da si zadovoljan životom, da ćeš to uvijek biti.

Zaista, bilo bi predivno zaspati jednu večer i probuditi se u Londonu u 26. stoljeću, u vrijeme kada su glad i bolesti iskorijenjeni. U nekom novom svijetu u kojem je neimaština pojam kojemu nitko ne zna značenje, siromaštvo iskorijenjeno, a svako ljudsko biće ima svoje mjesto pod suncem.

Huxley svojim romanom „Vrli novi svijet“, ili kako se u novije vrijeme prevodi „Hrabri novi svijet“ nastoji prikazati jednu takvu utopiju. Osim što svijet u koji nas polagano uvodi uopće nije utopija. U vrijeme dok pojam „distopija“ nije bio prepoznat od strane širokih masa, ovaj je roman svrstan pod antiutopijske romane, s obzirom na to prikazuje budućnost u kojoj je naočigled sve savršeno, dok zapravo dočarava svijet koji grca u svojim vlastitim grijesima.

Inspiriran svijetom u kojem svakoga dana sve više prevladava kaos, a nemir ljudskog uma koči produktivnost cjelovitog društva Huxley gradi svijet u kojem vlada red. Stvara utopijsku sliku u kojemu sukobi gotovo ne postoje, a svaki radnik je zadovoljan poslom koji obavlja. Priča je to o jednom vrlo organiziranom svijetu u kojemu je cilj svakog pojedinca osigurati stabilnost društva kao cjeline. Međutim, stabilnost sa sobom donosi određenu cijenu…

Možda je glavno pitanje kojim je roman kojega u nekada nazivali znanstvenom fantastikom, a danas upozorenjem očajnika prožet koliku smo cijenu spremni platiti da bi osigurali stabilnost i samoodrživost društva? Je li ljudska zajednica došla do granice kada nas mogu spasiti samo drastične mjere? Ili još ima nade da život kakav postajemo ostane sačuvan bez da uništimo sve resurse koji nas održavaju na životu?

Model koji Huxley postavlja temeljen je na kastama – nečemu što je u povijesti već postojalo. Uzima taj oblik organizacije u kojem su ljudi podijeljeni u srodne skupine koje obavljaju istovrsne zadatke. Od prvog dana kroz postupke hipnoze i subliminalnih poruka svaki je pojedinac uvjeravan da je ponosan na svoju kastu, da joj prirodno pripada i da nema zajedničkih osobina s pripadnicima drugih kasti.

Mudro osmišljenom radnjom natjerat će vas da se zamislite kuda vodi napredak tehnologije i hoće li netko uskoro i nas početi uvjeravati da je sasvim prirodno pripadati izdvojenoj cjelini kojoj je cilj obavljanje točno određenih zadataka. Hoće li u bliskoj budućnosti fetusi zaista biti genetski dorađeni i fizički izmanipulirani kako bi postigli optimum fizičkih i psihičkih osobina za obavljanje određenih zadataka.

Napredak znanosti je neminovan, no što on zapravo donosi? Hoće li znanost i tehnologija nužno poboljšati kvalitetu život? Ili će istu srozati nauštrb održivosti vrste? Jer svijet o kojem Huxley piše nije svijet u kojem bi itko od nas želio živjeti. Zaista izgleda sjajno, barem na prvu. No čim zagrebete ispod površine tog sjaja stabilnosti i samoodrživosti nalijećete na gomilu pitanja i etičkih dilema koja kao da nema kraja. Od toga da seks služi isključivo u svrhu zabave, a na promiskuitetno ponašanje vas potiču od malih nogu, dok istovremeno monogamna zajednica izaziva zgražanje te osobe koje ju upražnjavaju nose etiketu „poremećenih“, pa sve do pitanja ropstva koje opisuje one niže i nedostojne klase.

Sve je to upakirano u tristotinjak stranica ozbiljnog upozorenja u kojem se smjeru čovječanstvo kreće. Hoćemo li stati na vrijeme? Ili ćemo platiti danak samo da bi opstali. Je li opstanak uopće vrijedan ako izgubimo ono po čemu jesmo ljudi? Ako izgubimo sebe i svoju individualnost? Svoje osjećaje? Jeste li spremni postati dio programirane mase? Je li itko?

Zapanjujuća je činjenica da Huxley ovakav razvoj događaju uviđa još davne 1932., kada je Vrli novi svijet premijerno objavljen. Pišući znanstvenu fantastiku zapravo opisuje jedan od mogućih razvoja čovječanstva – pretvaranje u populaciju koja gubi gotovo sve svoje značajke. Jer u vrlom novom svijetu svi su jednaki. Ljudi se proizvode na traci, svi unutar iste grupe imaju ista svojstva. I istu svrhu – stabilnost. Pitanje je samo koliko ta stabilnost zaista vrijedi. I što smo spremni žrtvovati da bi ju održali.

Alen Bjelopetrović Dax

Komentari

Alen Bjelopetrović

A. B. Dax je znanstvenik u nastajanju, ilitiga magistar kemije trenutno na doktorskome studiju. Ono malo slobodnog vremena što imam najčešće provodim s olovkom u ruci  bacajući misli na papir kako bi bar malo rasteretio skoro pa preopterećeni mozak. Ponekad uzmem fotoaparat u ruke i lutam po Pulskim šumama tražeći napuštene i skoro zaboravljene tvrđave dozvoljavajući im da me odvuku u neki drugi svijet, u neko vrijeme koje je odavno iza nas.

You May Also Like

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete