Neke stvari nećete shvatiti dok ne budete imale porodicu. Ne mislim tu na brata, sestru, oca, majku, mislim na porodicu koju same stvorite, oformite i začnete. Vjerujte mi na riječ da uopšte nemate pojma šta to znači.

Lako je tebi…

Sad ću vam reći jednu stvar: Lako je sve raditi, lako je živjeti kada misliš samo o sebi i kada jedino ti ovisiš o tvojim odlukama. Kada ti je posao glavna okupacija, kada ti ne zavisi od drugih količina vremena koju ćeš moći da posvetiš radu a i sebi. Lako je dok god možeš da daš cijelu sebe a da niko ne ispašta zbog toga. Vjerujem da ste kivne na mlade mame i mlade žene koje vam ponekad zakukaju kako im je teško.

Vama njihove prljave pelene, muž koji ne kupi čarape i ručkovi djeluju smiješno  naspram silnog posla koji vi imate i obavljate i iritira vas i sama činjenica kako to one spominju kao neku veliku stvar. Nemate volje a ni vremena da ih slušate jer ste site tih priča, jer je vaš raspored prebukiran karijerom i obavezama koje ste sebi objezbijedile na tom putu ka uspjehu. Ne mislite li da ste sebične? Da ste pomalo bezosjećajne? Pogledajte je. Pogledajte tu ženu. Umorna je, jeste. I ti si. Niko ne spori da jesi. Ali ona nema mogućnost izbora, a ti imaš!

Ako ti se ne da, ti ručak jednom preskočiš dok ona ne može! Ona ga mora spremiti dječici koja je čekaju i koja od nje zavise. Ona mora obezbjediti da ta ista dječica imaju gdje da budu, gdje da spavaju i šta da obuku. Ti imaš da brineš o sebi. I ja sam nekad mislila slično, kako sve radim, kako kuham perem spremam… Pa onda u čemu je razlika sad između mene  i tamo neke žene sa porodicom?

E sada kada sam ja ta žena sa porodicom i kada mogu da uporedim tu mladu djevojku koja sam bila, koja je neumorno radila i po nekoliko poslova istovremeno dok je sa druge strane balansirala između kućnih poslova i fakulteta, sada mogu da kažem da biti žena je nešto sasvim drugo.  Lako je dok imaš misliti samo o sebi.

Ipak, ne žalim…

Ne žalim se na svoj život, sama sam ga birala. I da ga nisam birala prihvatila bih ga jer je moj i dala bih sve od sebe da ga napravim što boljim. To je do mene, ja sam takva. Ipak, to što sam udata i što imam porodicu ne znači da sam se ustremila samo ka tome. I ja sam žena i ja sam živo biće. Isto kao i ti i ja želim da imam karijeru, da budem samostalna i uspješna samo što je meni to mnogo teže jer imam “prikolicu” za sobom. Naravno da me ne razumiješ, ali pokušaj. Jednom ćeš se i ti naći u mojoj koži pa će ti biti mnogo lakše da se snađeš ako već sad daš priliku sebi da razumiješ kako ovaj svijet fukcioniše.

Ja ne mogu biti samostalna jer ja nisam sama. Da bih ja odvojila 8 sati za neko normalno radno vrijeme ja moram imati nekoga ko će tih 8 sati biti sa mojim djetetom. I onih ostalih 16 moram dobro da rasporedim da bih stigla nadoknaditi vrijeme koje nisam provela kod kuće.

To nisi znala? E pa sad slušaj. Ustajem ranije, jer se treba sve pripremiti. Ustajem moleći se da on odspava još malo kako bih mogla normalno odraditi to što trebam umjesto da čistim kuću sa njim u jednoj a sa krpom u drugoj ruci. I ja imam veš koji se treba oprati, samo ja imam svaki dan jednu mašinu više zbog njegove robice koju uprlja tokom dana. I ja trebam ručak spremiti samo ja spremam jedan više zbog njegovog obroka koji jede, a koji nije isti kao naš. To je već duplo više posla od onog koji ti uradiš. Da ne računam ono što ja kad nešto uradim to još deset puta prije polaska bude dirano a ti kad nešto spremiš to takvo ostaje jer niko ne dira. I ja imam posao i treba da na isti stignem sređena, dotjerana i na vrijeme. I ja imam nekoga koga treba da dočekam kod kuće s ručkom na stolu.

Znaš ono kad odvojiš neko vrijeme za sebe nakon napornog dana? E ja ne znam. Moje vrijeme zavisi od toga da li će on zaspati odmah kad ga odnesem na spavanje ili dva tri sata poslije toga.

I ja pišem do kasno u noć jer u toku dana nemam kada. U to doba obično odrađujem i narudžbe, jer ljudi čekaju svoje stvari a njih nekolicina je na rangu ispod mene pa njihova narudžba zavisi od moje. Ja idem da spavam kad stignem a ne kad mi se spava. Ali ja se ne žalim.

Obje smo žene, obje imamo svoj način života. Nemoj biti kivna na mene ako ti se požalim da sam umorna. Nemoj, jer ćeš tek da vidiš šta znači biti umoran kada ti se spoje godine nespavanja i drndanja na sve strane. Nemoj, jer ćeš još malo biti ista kao ja.

Aleksandra Bursać

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.