Svane jutro kada saznaš da se 30. april u svijetu oblježava kao dan iskrenosti, pa se odmakneš da jasno vidiš sliku koliko iskrenosti ima oko tebe i u tebi samom.

Ugrizeš se za usnu toliko da prokrvari kada vidiš jasnu sliku. Pokušavaš svoje misli skrenuti saznanjem da se krajem aprila gomilaju zvijezde padalice. Tješiš se vjerovanjem drvenih naroda da svaka zvijezda padalica nosi prekrasnu misao i mijenja suštinu. Zapravo, istina je da se u tebi nagomilalo toliko razotkrivanja koje donose tegobne misli i mijenjaju sliku prijateljstva i ljubavi koju si nekada nosio u svome novčaniku.

 

Prijatelju, možeš li danas biti iskren?

Izgovori istinu, pa makar ti glas drhtao. Budi ono što jesi, pa makar ti se izmakli svi naslonjači. Snađi se u praznim redovima i odgovori sebi iskreno na pitanja ko si, gdje si, zašto si ovdje i šta želiš. Dokuči shvatanje o sebi. Dokaži istinom da živiš, samo ćeš tako uvijek biti na dobitku. Ne traži način da se zaobiđeš. Život u lažima je kao uvenulo cvijeće koje vremenom poprimi smrad. Smrad koji ti svakodnevno stavljaš na vrat kao parfem.

Prijatelju, opstani. Ne plaši se govoriti istinu. Strah da ćeš zbog svoje istine izgubiti nekoga neće smiriti pse koji zavijaju u tebi. Ne glumi da si nešto što nisi i ne skrivaj činjenice jer ćeš na koncertu svog života dobiti kartu za stajanje.

Ako si u prijateljstvu i ljubavi napravio scenario u kojem nisi ono što jesi i igraš tu ulogu, zapamti da ti niko nije prijatelj i ne voli te zbog tebe, nego zbog iluzije o tebi koju si servirao. A takav život donosi oluje.

Govori ono što misliš!

Prijatelju, živi svoje istine. Samo tako nećeš do kraja života gledati vlažnim očima u Sunce i Mjesec. Tek kada budeš ono što zaista jesi i budeš govorio ono što zaista misliš postat ćeš slobodan i imat ćeš svoj mir.

Nestat će tjeskoba i rastjerat ćeš crne oblake iz svoje glave. Smirit ćeš se iznutra i prestati orati po svojim mislima. Kada ti misli, riječi i djela budu u skladu, nećeš biti u prljavoj gomili veša. Samo istinom možeš odgonetnuti šta je tvoja misija na ovom svijetu. U suprotnom ćeš lutati i biti još jedna ispjevana balada s nepoštovanjem okončana. Postat ćeš starac koji nikada nije pustio zvjezdanu prašinu iz sebe.

Prijatelju, znaš li da istina oslobađa, uzdiže i da nema toga što ne možeš riješiti iskrenošću. Sa istinom se lakše čeka, diše i vjeruje. Zahvaljujući njoj se osjećaš kao da lebdiš iznad svemira. Opirati se istini znači najoštrijim nožem odsjeći dio sebe i staviti ga u zamrzivač. Šta god da ti zafali , istinu imaš, da te podsjeti da si živio svoju šansu. I kada se raspeš poput perli, istinom ćeš napravit najljepšu melodiju.

Prijatelju, znaš li da biti ono što jesi u društvu koje nam stalno nameće da mu se prilagodimo je najveći uspjeh. Živiš u svijetu lažnih potreba i ujedaš čim ti se prilika ukaže. Guliš sebe s rebara, a ego oblačiš u najljepše haljine. Pravdaš se ponosom, a definiciju ponosa ne znaš. Bježiš od sebe klanjajući se tuđm idealima, idejama, suštinama i tako blijediš. Postaješ ništa. Prećutkuješ emocije da bi se zaštitio, a za to plačaš preveliku cijenu. Svoju sreću si založio.

Prijatelju, znaš li da svojim lažima drugima stvaraš rane koje teško zarastu. Najružniji šavovi nastaju od laži. Najveće pukotine na duši potiču od laži. Laž može slomiti, ugristi, sažvakati, osakatiti, izgrebati nečije srce, a najčešće lažeš one za koje se kuneš da ih voliš. Još jedna laž. Ništa što je satkano od laži ne može opstati. Jednog dana će ti pred nosom puknuti svijet koji si od laži sagradio.

Prijatelju, možeš li danas biti iskren?

Budi zvijezda padalica, iznesi iskrenu misao i promijeni suštinu. Kraj je aprila, nagomilaj svoje istine.

Amina Mašić

Zaposlena sam u Svijetu mašte. Radnog iskustva imam cijeli svoj život. Izbjegavam ljude koji mi govore da živim u dva svijeta: realnosti i mašti, jer oni ne primjećuju da ja živim svoju maštu u njihovoj realnosti.
Počela sam pisati kao djevojčica ispod kuhinjskog stola po pločicama. Nastavila sam na snijegu granom, na zamagljenom ogledalu poslije kupanja, na prozorima prstima, na plaži po pijesku, u rokovniku kojeg nosim sa sobom. Pišem i kada zaboravim rokovnik, po svojim rukama. Pišem i kada sam sretna i kada me boli. Pišem i kada dišem i kada ne dišem punim plućima.
Nemam granice ni u čemu. Jedem neograničeno, a mršava sam k’o grana. Slušam neograničeno muziku, a još nemam svoju pjesmu, Čitam neograničeno, a još nemam izdvojenu najdražu knjigu. Učim neograničeno, a uvijek postoji nešto što ne znam. Pišem neograničeno, a nikako da zapišem sve.

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.