Marvel je prošlu godinu završio s trećim dijelom Thora, a ovu je započeo s prvom solo pričom junaka koji se dosad već pojavljivao u Marvelovom filmskom univerzumu, ali kao sporedni lik. Naravno, riječ je o Black Pantheru koji je do sada oborio nekoliko rekorda. I dok je Thor svojevrstan uvod u treći dio Osvetnika, ubjedljivo najbolji Marvelov film u cjelokupnom univerzumu, jer Osvetnici počinju netom nakon završetka Thora, priča o Black Pantheru i njegovom skrivenom kraljevstvu Wakandi, ugurana je negdje iza Kapetana Amerike: Građanskog rata i Osvetnika te je kao takva potpuno samostalna u odnosu na ostatak serijala.

Black Panther je klasična priča o postanku jednog superheroja gdje nakon smrti njegovog oca u Kapetan Amerika: Građanski rat, mladi T’Chall preuzima ulogu Black Panthera, zaštitnika Wakande što naravno ne ide tako jednostavno. Nesređeni računi iz prošlosti dolaze na naplatu, a mladi T’Challa se suočava s gubitkom ne samo kraljevstva već i života.

© Disney/Marvel Studios

Film o Black Pantheru je bio u nekoj fazi razvoja još od početka ’90-ih kada je Wesley Snipes zagrizao za ulogu, ali je poslije postao prepoznatljiv kao Blade pa nije bilo smisla glumiti još jednog Marvelovog junaka, a i sam Stan Lee nije bio zadovoljan scenarijima. S obzirom na to da je nastao kao čedo Stana Leeja davne 1966. bio je i ostao upečatljivi primjerak predvodnika crnačke populacije te je u njega uloženo puno truda što je očigledno, ali negdje u svemu tome leži i njegov najveći problem.

Film je hvaljen na sva usta, od režije do scenarija s jedva nešto malo kritike na vizuelne efekte. Poseban akcenat je stavljen na njegov kulturni utjecaj i podizanje svijesti kod Afroamerikanaca, međutim…

Kada zakopate ispod uspjeha na kino blagajnama i silne medijske prašine koju je podigao, Black Panther je možda i najslabija karika Marvelovog filmskog univerzuma uprkos silnim izjavama da je ovo najbolji samostalni uradak u cijelom serijalu. Black Panther je rame uz rame s drugim dijelom Thora ili Iron Manom 3 jer mu scenario ima nekoliko rupa te zbog njih cijela konstrukcija filma stoji na staklenim nogama, počev od činjenice da napredna država poput Wakande, s takvom tehnologijom ne može 30 godina da pronađe svjetski poznatog trgovca oružjem do sulude odluke najboljeg prijatelja T’Challe da mu okrene leđa kao kakvo razmaženo dijete.

© Disney/Marvel Studios

Tu je i činjenica da se Black Panther, osim izuzetno lijepom scenografijom i egzotikom koja dolazi samim smještanjem radnje u centralnu Afriku, ničim ne izdvaja od nekih drugih  superheroja te najviše liči na Tony Starka, tj. Iron Mana. Nema ništa osobito po čemu bi se izdvojio od ostatka Marvelove superherojske ergele pa se pitam da li je jedina njegova uloga, kao što je to bilo i 1966. kada se prvi put pojavio u stripu da izbalansira rasnu jednakost. Ako je to zaista slučaj, onda se treba zapitati u kakvom svijetu živimo kada ni u 21. stoljeću ne možemo prevazići određene stvari.

Druga stvar jeste ta što se film shvata previše ozbiljno i pokušava da odrazi u sebi neku društvenu kritiku, naglasi razliku između bogatih i siromašnih zemalja što je posve apsurdno jer tome nije mjesto u ovom serijalu. Nažalost, živimo u licemjernom svijetu i licemjerni Hollywood nam servira filmove koji bi trebali poslužiti razonodi, a ne u sebi sakrivati ne tako uspješne društvene kritike.

Treća stvar jesu zaista loši vizuelni efekti koji nikako nisu u rangu prethodnih Marvelovih ostvarenja pa vam dođe da se zapitate je li to zaista radio isti studio? Nema on ni onog humora prisutnog u ostalim dijelovima, previše je ozbiljan i igra na kartu ozbiljnosti, a ono malo komičnih stvari u filmu su više usiljene i isforsirane. Nedostaju mu i emocije prisutne u drugim dijelovima serijala, kao i upečatljivi likovi.

Film se da pogledati, daleko od toga da je negledljiv samo jednostavno nije na nivou prethodnih filmova u Marvelovom filmskom univerzumu. Ta mješavina ozbiljnosti, društvene kritike i čega već sve ne, nikako nije uspješna. Možda ona jeste donijela novca Marvelu, kao i brojne pozitivne kritike, koje su, bojim se, samo rezultat jakog lobija i političke korektnosti jer sve suprotno bi značilo osudu, ali je rezultirala filmom koji će vam u više navrata skrenuti pažnju što nikako ne bi trebao biti slučaj s blockbusterom ovog kalibra.

© Disney/Marvel Studios

Kako je Waititi totalno preokrenuo Thora i oživio njegovu priču nakon prethodnih pokušaja, unijevši posve drugačiji pristup, tako je Coogler pokušao serijalu pristupiti kao mješavini priče o pokretu Crni panteri i Malcolmu X uz primjesu super junaka i Kralja lavova, što se u njegovom slučaju nije pokazalo kao pretjerano zabavno i mnogi će primjetiti da film jednostavno nije u rangu prethodnih ostvarenja.

Glumačke performanse jesu ono što filmu daje draž i Michael B. Jordan jeste upečatljiv kao negativac, jer se očigledno zabavlja sa svojom ulogom, ali poput Kingsleya u trećem dijelu Iron Mana, prilično je suvisao kao lik i neiskorišten. Srećom, Marvel je popravio utisak Osvetnicima, a iskreno se nadam da će poraditi i na drugom dijelu Black Panthera, mada sumnjam u to s obzirom na količinu novca koju im je ova ekipa donijela pa će im samo prepustiti da i dalje rade po svom. Šteta, mogao je ovo biti odličan film s obzirom na mogućnosti i činjenicu da iza sebe ima egzotiku s kojom se moglo poigrati na mnoge načine.

ŽANR: akcija/naučna fantastika/avantura
REŽIJA: Ryan Coogler
SCENARIO: Ryan Coogler, Joe Robert Cole
ULOGE: Chadwick Boseman, Michael B. Jordan, Lupita Nyong’o, Danai Gurira, Martin Freeman, Daniel Kaluuya, Letitia Wright, Winston Duke, Angela Bassett, Forest Whitaker, Andy Serkis
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 134 minute
OCJENA:

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari